pretegoše Hrvati: oni svladaše Avare i pokorne im Slavene, te zagospodovaše čitavom Dalmacijom. Od toga časa ostala je stara rimska pokrajina Dalmacija u vlasti plemenitih Hrvata.
Osudna ta borba Hrvata za Dalmaciju svrSila se nedvojbeno još za byzantskoga cara Heraklija. Upravo se borba dokončala, kad je u Rimu sio na papinsku stolicu papa Ivan IV. (640.— 642.), sin kršne Dalmacije, kojega su dosadanje patnje njegove do- movine ljuto boljele. Čim je taj papa saznao, da se stoljetna borba u Dalmaciji ipak jednom dokrajčila, pošlje on namah onamo pobožnoga opata Martina i dade mu silu novaca. Tim će novcima izkupljivati Martin zarobljenike, zatim će sabirati svete moći svetaca i Božjih ugodnika iz razorenih crkava. Opat Martin dodje u Dalmaciju i nadje za čudo krotke hrvatske knezove i župane. Oni mu dozvoliše, da pokupi svete moći iz razorenih hramova, pak ih onda poveze u Rim, gdje ih papa sahrani u late- ranskoj crkvi sv. Ivana. Opat Martin za cijelo je Hrvatima govorio i o drugim stvarima; on ih je jamačno odvraćao od njihovih poganskih bogova i propovijedao vjeru ujednoga Boga, a možda i onu uzvišenu kršćansku: »Ljubi iskrnjega svoga kao i samog sebe.«
Primjer Hrvata potaknuo je još drugi slavenski puk na sjeveru, da se preseli na Balkanski poluotok. Bili su to Hrvatima po krvi i jeziku najsrodniji, i tek slučajno po imenu različiti Srbi, koji su i na sjeveru nastavali tik uz Hrvate u zemlji Bojki (Bojki je još i danas ime iztočno-galičkih Malorusa). Car byzantski Konstantin priča o seobi Srba ovako:
»U zemlji Bojki, naime u zemlji Srba iza Karpata, umrije vladar Srba i ostavi za sobom dva sina. No jedan sin ne htjede ostati uz brata vladara, već sa svojom polo- vicom puka ostavi svoju djedovinu i zatraži u cara Heraklija nova sijela. Car mu dade za obitavanje najprije Solunsku oblast. No ondje se ne svidjaše Srbima, pak odlučiše vratiti se u svoju staru domovinu. Car ih stoga odpusti. Kad su medjutim prešli preko Dunava, požališe, šta su uradili, pak zamoliše carskoga amjestnika, koji je stolovao u Biogradu, neka izmoli u cara za njih druga sjedišta Heraklije im na to podijeli oblasti i zemlje Hrvatima na iztoku«. Tako se Srbi nastaniše u zemljama, što su bile izmedju Hrvatske i potonje Bugarske.
