Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/39

glasili bi rdjom i nepoštenjakom. Mauricije hvali još vjernost slavenskih žena. »Žene su Slavena čiste i vjerne muževima preko svake mjere, te se mnoge iza muževe smrti vlastitom smrću utješe, voleći u vodu utonuti, nego da žive samotno«. Već u najstarije vrijeme ljubili su Slaveni glasbu i pjesmu. Jednom je car Mauricije za vojne u Traciji zarobio tri Slavena, pak ne nasavsi u njih oruzja vec tambure, gotovo se zacudio. No oni mu reko§e: »Mi smo Slaveni i stanujemo uz zalo zapadnoga mora. Mi udaramo u tambure, jer nijesmo vikli oruzju; u na§oj domovini nema gvozdja, zato zivemo mirno i tiho, te ne znamo za (ratne) trublje<. Uza sve to bili su Slaveni ratoborni Ijudi i junaci u boju, osobito kad im je tre- balo braniti domovinu. O njihovu ratovanju pri6a potanko car Mauricije: » Slaveni rato- vahu obiSno pjeske, oboruzavsi se dvrstim i tezkim stitom. Uza to rabljase im jo§ drven IClk i malene, otrovom nakvasene strjelice. Kad bi doslo do §aka, borili bi se mlatom (Streithammer), toporom (Hammerbeil) i palicom (Streitkolben). Na otvorenom polju bijahu slabi; no to vjestije borahu se u klancima, mocvarama i sumama. Osobito su rado udarali na neprijatelja iz zasjede. Cesto bi ostavili bojni plijen na kojem mjestu i uzmakli u §umu, te kad bi neprijatelj pohitao da ugrabi plijen, navalili bi na nj i sa- svim ga satrli. Kad bi ih du§manin zatekao, poskakali bi u blizu rijeku ili mo^varu, legli bi poledjice i uzeli trstiku i kroz nju disali. Nevjesti neprijatelj vidio je na povrSju po koji komad trstike, gdje viri iz vode, a ne bi znao, kamo je nestalo ronaca. U kas- nije doba priuc^ise se Slaveni i umjetnijemu ratovanju. Podsjedajuci oko god 597. slavni grdki grad Solun u Macedoniji, iraali su vec zeljezne tucke (eiserne Widder), kojima su bacali veliko kamenje u grad, zatim tako zvane kornjaCe, pokrite suhim kozama. Da im Solunjani ne upale kornjaca vrucom smolom, pokrivali su ih svjezim jos kozama netom ubijenih volova i prikivali ih cavlima. U obce se Slaveni, koji se sele na jug, prikazuju kud i kamo ratoborniji od onih, sto no se sele na zapad. Cini se, da su prvanji veoma rano od drugih naroda bili po- tisnuti i gonjeni prema byzantskomu carstvu, te stall stvarati medju sobom vojne druzine, da si silom izvojSte nova obitavalista. Iza prve izvjestne provale god. 493. na dolnjem Dunavu zareda§e u VI. stoljecu sve to 6esce i zesce pohodi njihovi. Docim su Anti ve- cinom udarali preko dolnjega Dunava i provaljivali u pokrajine Meziju, Traciju i Ma- cedoniju, pace u isti Peloponez, te za nekoliko decenija gotovo poplavili sve te oblasti, uznemirivali su Slaveni u uzem smislu narocito zapadne pokrajine: Panoniju i Dalma- ciju, i u obce Ilirik. Osobito kad je byzantski car Justinijan vodio zatorni rat s iz- todnim Gotima, javljaju se u Dalmaciji prve cete slavenske. Tadanji povjesnicar Proko- pije kaze izrijekom, da su slavenske druzine, koje su god. 548. i 552. provalile u Dal- maciju, bile dozvane od iztocno-gotskoga kralja Totile, pak dodaje: >Nije nedostajalo ni takovih, koji su sumnjali, da je Totila te barbare s mnogo novca podmitio i nahuskao na Romane (naime na byzantsko carstvo).«  Jos goropadnije stadoSe slavenske i antske druzine napastovati pokrajine byzant- skoga carstva, kad se u rimskoj Panoniji god. 568. ugnjezdise divlji Avari ili Obri. Nesto bjezeci izpred avarske sile, a jo§ vise gonjeni od Avara provaljivahu Slaveni sve zeSce u rimske oblasti. Panonija se prepunila Slavenima, u Noriku se Slaveni sukobili s Nijemcima; god. 598. doprli vec do medja italskih, te je italski eksarh Kalinik imao puna ruke posia, da ih suzbija. God. 591. u svibnju napisao je papa Gregorije okruz- nicu na sve biskupe u Iliriku, da bi gostoljubivo primili i ugostili one biskupe, koje je iz njihovih sijela izagnalo neprijateljsko bjesnilo. Namah u ozujku 592. opet destitao je papa Jobinu, prefektu llirika, sto ga je Bog poslao na utjehu onoj pokrajini, >izranjenoj bitem barbarskoga pustoienja*. Osobito je stradala pokrajina Dalmacija god. 598., kad no je avarski kan s ve- likom vojskom Avara i pokorenih Slavena provalio u tu pokrajinu, i to glavnim drumom,