Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/38

Pošto su Sloveni u svojoj pradomovini bili odasvud okruženi stranim pucima i narodima (germanskim, litavsko-pruskim, finskim i turskim), to su stari Grci i Rimljani kroz stoljeca malo i nimalo znali za njih. Tek iza propasti hunske drzave (453. po Is.), kad su se slavenski puci stall siriti i seliti na sve strane, Ce§ce se govori o njima. Stari ill Nijemci prozvase Vinidi (naime »die Weidenden« = pastiri; i danas jos zovu Ni- jemci slavenske zitelje u nekim zeniljama: Wenden i Winden); grCki spisatelji zovu ih Slavenima, pak ih onda dijele na prave Slavene i na Ante (mozda junaci, divovi) koje se potonje ime spominje kroz dva stoljeca (550. — 770.). Zivuci kroz mnogo stoljeca u svojoj pradomovini, govorili su Slaveni izprva jednim jezikom, od kojega su potekli svi danas zivuci i neki vec izumrli slavenski jezici. No sireci i seleci se polagano svedjer prema sjeveru, zapadu i jugu, stadoSe se na po- sljedku sve vise razlikovati svojim govorom. Pa tako je od jednoga slavenskoga plemena postalo vi§e slavenskih jezika i pukova. Najprije se slavensko pleme razdvojilo na dvije grane, na sjevero-izto6no-juznu, i na zapadnu; kasnije se opet te grane razpa- do§e na manje ogranke. Sjevero-iztocno-juzna grana razdijeli se na sjevero-iztocnu (da- naSnji Rusi) i juznu (danaSnji Slovene!, Bugari, Hrvati i Srbi); a zapadna na sjevero-iz- toCnu (Poljaci i Polabski Slaveni) i na juzno-zapadnu (Cesi i Luzicki Srbi). Sirenje i seljenje Slavena iz pradomovine na zapad i jug Evrope zapocelo je vec na koncu drugoga stoljeca po Is., a trajalo je do polovice sedmoga stoljeca. Najprije su se Slaveni selili na zapad prema Qdri i Labi, mirno i tiho, pleme iza plemena, zapremajuci oblasti i krajeve, koje su germanska plemena, udarajuci na rimsko carstvo, zapu§tala. Po padu hunske drzave (453. po Is.) navalise medjutim Slaveni seliti se na jug prema Crnomu moru i uscu Dunava, provaljujuci koji put i s oruzjem u ruci preko dolnjega Dunava u pokrajine byzantskoga carstva. Prva takva provala, za koju se izvjestno znade, zgodila se god. 493. O zivotu Slavena u onaj mah, kad su se prikuCili byzantskomu carstvu, pi§e su- vremeni gr6ki povjesnicar Prokopije ovako: »Slaveni govore priprostim jezikom; visoka su i vitka stasa, a uza sve to veoma krepki. Boja puti nije im upravo bijela, a ni posve crna, nego rusa. Tako isto nije im ni kosa posve plava. Hrane se kukavno i priprosto, kraj toga su necisti i zamrljani. Srca nijesu ni lukava ni himbena, vec su jed- nostavni u svojim obicajima. Obitavaju pak u nizkim kolibama, koje su jako raztresene; uza to mijenjaju cesto svoja obitavalista. Ne pokoravaju se jednome covjeku (knezu ili kralju), vec od starine zivu pod narodnom vladom (u demokraciji), pak zato se sastaju na zbor (vijece, sabor), kad ih zadesi nesreca ili sreca. Ako idu u boj, mnogo navaljuju pje§ke na neprijatelja, noseci u rukama malene Stitove i sulice; oklopa ne mecu na grudi, Neki pace nemaju ni zobunca (dolnje haljine) ni kabanice (gornje haljine), nego oblaCe duge i siroke gace, koje sezu do sredine tijela, te idu tako neprijatelju u susret. Stuju same jednoga boga, tvorca munja i gospodara svemira (Per una), te mu zrtvuju volove i druge zrtve. Za usud ne znaju ni najmanje, vec kad ih snadje bolest ili im je poci u rat, pak vide da im prijeti smrt, onda se bogu zavjetuju, da ce mu za svoj spas zrtve doprinijeti; i ako se oslobode opasnosti, cine ono, sto su obrekli, jer vjeruju, da im je zavjet zaista spasao zivot. Osim toga stuju jos rijeke i vile, i druga neka bozanstva, te im doprinose zrtve i tom prigodom gataju*. Prokopija dopunjuje drugi grSki povjesnicar, naime car Mauricije, koji kaze, da Slaveni ne podnose vladara, i da zive neslozno medju sobom. Nezavisnost Ijube nada sve, te se ne daju nipoSto skuciti ni pokoriti. U svojoj su domovini ne6uveno hrabri i uztrajni, te mogu lako podnositi vrucinu i zimu, pak i nestaSicu hrane i odijela. Car Mau- ricije hvah jo§ Slavene, da oscbito cijene gostolj ublj e. Gosta su vodili od jednoga mjesta na drugo, i kad bi mu se gdje §ta dogodilo, Ijuto bi ga osvetili. Kad tko nije u svoju kucu primio gosta ili putnika, zapalili bi mu susjedi kucu, a njega samoga pro-