Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/322

et nostri sigilli impressione firmando roboramus. Indictione Villi. Datum est hoc priuilegium Arbensi ecclesie in castro Belgrade per nianura Johannis diaconi et domini regis notarii coram commii curia. — Hr vat ski prijevod: »t. Godine od upudenja gospodina nasega Isusa Krista MLXXI (107 1), indikcije Villi (9), dan osmi mjeseca julija. U vrijerae gospodina Alek- sandra pape u gradu Rimu. Ja Kresimir, kralj Dalmatinaca i Hrvata, zajedno s mojom vlastelom braneci pravice Rabske crkve (biskupije) i uzimajuci je u svoju zaStitu hocemo i vjecnim za- konom potvrdjujemo, da recena crkva imade (zadrzi) svoje 2upe, naime zupu, koja se steraSe pod gorama (Podgorje) od grada latinski zvanog Murula a slovinski Stenica (Stinica) sve do rijeke Koprive i crkve Sv. Jurja u Ravnu (Ravanjskoj) ; Kissu (grad na otoku Pagu) sa svim sto joj pripada, pridrzavsi od njezina prava samo neka sela na Pagu, kao Pecane, Murovlane i Vlaside, koja, premda za zlo uzima, dadosmo novomu biskupu u Ninu; (napokon) 2upu Liku, zupu Buzane i Bocace. I ova odredba hocemo da do vijeka ostane netaknuta, kako smo po starijima doznali da je bila nepovrijedjena vise recenoj crkvi od vijeka. Tko bi dakle od nasih nasljednika pokusao taj privilegij pogaziti i silu mu nanijeti, neka se prema naSem sudu pro- tjera s kraljevstva; za manje (od kralja) odredjujemo, da plate (globu) po sto libara zlata, po- lovicu kraljevskomu dvoru, a drugu polovicu svetoj crkvi Rabskoj. Za podkrijepu i potvrdu na§eg darovanja i privole dajemo recenoj crkvi ovo pismo s nasim imenom i potvrdjujemo ga nasim pecatom. Indikcije Villi (9). Taj je privilegij Rabskoj crkvi izdan u gradu Belgradu rukom Ivana djakona i notara gospodina kralja pred obicnim^ dvorora (kraljevskim). 7. (Str. 113.) fin nomine dei eterni. Future recordacionis litteris notificare satagimus, ut posteris pateant, ut si quis a ueritate exorbitare uoluerit, ipsas litteras eundem arguat. Ego de- nique Petrus sancti Chrisogoni abbas breuis litteris facio de quodam terras in campo Laucarani, ab ecclesia sancti Laureneii quasi passos sexaginta in parte occidentali, quem Dabro, filio Ni- chifori, pro remedio anime sue in domo sancti Laureneii offerens, post eius uero obitus Maius, filio Barbe, abstraere non metuit, sed abstracta aliquantulum uineas ibidem sibi composuit. Pro qua re ego quadam dies in episcopatum iadertine sedis conueni presente domino Stephano, eiusdem cathedra residente, et Candido prior et Maius iudex et aliis plures nobilibus, quos longum esset narare; ibique plurima sunt memorata; et quod iniuste a domo dei fuerat abstractum, iuste reddere est iudicatum, ut terras et uineas sit in perpetuum in ecclesia sancti Laureneii et nobis nostrisque successoribus possidendum. Hoc actum est coram supra memorati testes. Sed tandem, diuina clemencia inspirante atque misericordia commotus, placuit michi meisque confratribus, ut ipsas uineas ad ipso Maio in uita sua sine aliquo censo retinere concedimus; post abscessum uero eius si quis ex suo genere eas retinere uoluerit, reddat quarta in do(mo sancti Laureneii. Et hoc actum est presente is testibus: inprimis Fusco Branza, Dominico Ti- chine, Dabro filio Nichifori, Andreas filio diaconi Martini et Dabrana filio Petri Lipe). 8. (Str. 117.) In Christi nomine. Ego Suinimir nutu dei Chroatorum et Dalmatinorum rex. Nobis, diuina clemencia concedente, in regali solio inuiolabiliter residentibus undique uterque sexus militum, uidelicet utriusque uite laicorum, seruorum et ancillarum, nostram aflueiis pro rebus sibi oportunis curiam ac causis sibi necessariis perquirens semper astabat. Inter quos ([uedam sanctimonialium mater, Maria uidelicet, cenobii sancti Benedicti, in soUempnitate con- secracionis ecclesie nostri episcopatus, sancte Marie uocabulo, auxilium immo subsidium memo- rati cenobii a nobis perquirens et regali throno cum suis quibusdam sororibus coram nobis astitit. Unde consultu omnium seruorum dei et nobiUum nostrorum, qui gracia dei dicte solemp- nitati aduenerant, propensione et uoluntate prefate abbatisse, et quia locus teritorii eidem mo- nasterio contiguus uidebatur, nostra, regali potestate, quod Pustiza nominatur, perpetuo iure pos- sidendum sibi inuiolabiliter concessimus in Lazani Actum est hoc in uilla regali, quo in loco iam dicta ecclesia sancte Marie (sita uidetur^ his) coram testibus : in primis coram Laurencio ueiiera (bili archiepiscopo, Petro chroatensi episcopo, Stephano iaderensi episcopo, Johanne traguriensi episcopo, Johanne sancti Bartholomei abbate, Petro belgradensi abbate, Dominico tep)zi, Jurina tenenstico, Uiseno polstico. Isti ad (nostram) confirmacionem cum (innumerabili multi)tudine ibidem astante sufficiant. Jacobum uero ducem marianorum ex parte nostra legatum et introductorem abbatisse fieri in memoratis terris permisimus. Si quis uero regum uel principum, iupanoruni, parua siue magna persona huic nostre don^cioni contraire temptauerit: trinum et unum deum habeat iratura, et ccc torum decern et oclo sanctorum consequatur malediccionem. Et molendinum, que est uita ipsorum, similiter fiat. Ego Theodorus presbiter, ct ecclesie sancti Domnii et eiusdem regis cancellarius, scripsi et sum testis ibidem.