I. PRVO DOBA.
VLADANJE KNEZOVA I KRALJEVA HRVATSKE KRVI.
642. — 1102.
Za ritavog vkidanja knezova i kraljeva hrvatske krvi nije se naslo domace celjade, koje bi natnjerice zabiljezilo zgode svoga vremena, da im se uspomena sacuva, Hrvati nemaju do- rnactg Ijetopisca prije god. 1102.; gotovo sve, sto o i)rva cetiri stoljeca hrvatske povjesnice znademo, zabiljezili su strani, Hrvatima vecinom neprijatni Ijetopisci. S toga su i vijesti iz toga doba vrlo mrsave i cesto pristrane; tudji kronicari nijesu naime biljezili diciia djela praotaca nasih, vec samo ono, sto je hrvatskim sasjediira bilo u piilog. Najstariji domaci Ijelopisac je spljetski arcidjakon T o m a iz XIII. stoljeca (1200. — 1268.). Napisao je povjesnicu soh'nsko-spljetske nadbiskupije s napisom ^Historia Salonitana* (najnovije izdanje od dra. Ft. Rackoga u zborniku jugoslavenske akademije: Monumenta spec- tantia liistoriarn Slavorum meridionaliiim, volumen XXVI. Zagrabiae, 1894.), u kojoj prikazuje sudbinu te prastare biskupije od njezina osnutka do smrti nadbiskupa Rogerija god. 1266. Toma arcidjakon bio je za2[rizeni Talijanac, a odlucaii protivnik Hrvata i svega, sto je hrvatsko. Narocito mrzi popove glagolase i slovinski jezik u crkvi, te se ne zaca upotrebiti i paskvile, kad mu je niglu izvrgnuti toboznje neznanje glagolasa Ali ni Ugarske ne voli osobito ; njemu se vazda oci kradu za zemljom onkraj mora. Napokon pise on crkvenu povjesnicu, te se po- litickom bavi tek nuzgre:lno, koliko mu treba da objasni zgode sob'nsko spljetske metropolije. S toga su njegovi podatci o vladanju knezova i kraljeva hrvatske krvi posve mrsavi ; tek nuzgredice ciijemo za ime kojega kneza ili kralja ; pravoj pob'tickoj historiji nema do 1102. gotovo ni traga. Nesto prije Tome arci^jakona, a svakako poslije god. 1102. pisao je drugi, po iraenu nam nepoznati svecenik metropohje dukljansko-barske neku kroniku ili Ijetopis, koji je poznat po naslovu »Presbyteri Diocleatis regnum Slavorum*. Od toga Ijetopisa imade i stari hrvatski prijevod s napisom: »Kronika hrvatska«. Obje kronike, latinski izvornik i hrvatski prijevod izdao je posljednji put s uvodom i turaacem dr. Ivan Crncic u knjizi: Popa Dukljanina Ijetopis po latinsku i toga nekoliko i jos nesto po hrvatsku, u Kraljevici, 1874. Ljetopis popa Dukljanina p )daje vrlo raalo gradje za politicku povjesnicu Hrvata do XII. stoljeca. Dukljanin je skupio pucke predaje, koje se rijedko kada podudaraju s kriticnom historijom, te je te razlicite pucke predaje sastavio posve samovoljno u cjelinu. No ipak pop Dukljanin nije posve na odmet. Ima u njemu dragocjenih podataka o nutarnjem zivotu hrvat skoga naroda kroz mnogo stoljeca, o najstarijem obsegu hrvatske drzave i o njezinim obla- stima, na koje se je dijelila. Tu se potanko opisuje krunisanje hrvatskoga kralja, tu se prica, kako se je narod sastajao na sabor, i sta se je sve tada vijecalo i odredjivalo. Posto su domaci Ijetopisci posve nedostatni, traziii nam je podatke i vijesti u kronicara i spisatelja susjednih naroda i drzava. Od grckih ili byzantskih pisaca bave se Hrvatima: car Kon Stan tin Porfirogenet (oko 950) u svojim djelima, napjse u spisu »De admini- strando imperio«; zatim Cedren (do god. 1057.), Skylitzes (811. — 1057,), Zonaras (od stvorenja svijeta do 1118), Glykas Mihajlo (do 11 18.), Nice for Bryennius, Kekaumenes i drugi; od franackih Ijetopitaca: Laureshamski Ijetopis (703. — 803.), Ijetopis Einharda (741. — 829,), koji je takodjer napisio zivot cara Karia Velikoga; nadalje dva zica cara Ljudevita Poboznoga, a narocito Ijetopis Fuldijski (830. — i io8.)« ^I'lo mnogo podataka vadimo jo§ iz mletackoga Ijetopisa »C h r o n i c o n V e netum (za god. 830. — 1 1 08.) od nekoga Ivana, zatim iz kronike Andrije Dandula (Andreae Danduli chronicon), Ugarski Ijetopisci 2.a cudo vrlo malo javljaju o Hrvatskoj prije XTI. stoljeca; tek nekoliko vijtsti donose Simon Keza (Simonis de Keza gesta Hunnorum et Hungarorum) i Ivan Turcanski (Joannis de Thwrocz chronica Hungarorum.), O svim domacim i stranim kronicarima napisao je dr. Fran jo Racki krasnu i obseznu studiju: Ocjena starijih izvora za hrvatsku i srbsku povjest srednjega vijeka (u Knjizevniku od god. 1864, str. 33 — 77, 200 — 227, 358—388 i dalje). Tu je studiju poslije Racki dopunio razpravom : Scriptores rerum chroaticarum pred Xil. stoljecem (u Radu jugoslavenske akademije, knjiga LI od god. 1880.). Pored svih domacih i stranih Ijetopisaca bila bi povjesnica Hrvata do 1102 vrlo mrsava, da nema jos jedna vrst izvora, naime spomenika, narocito pisanih ostataka iz onih vre- mena. Hrvatski vladari izdavali su pocev od IX. stoljeca mnogo poveija ili diploma tako raz- licitira zborovima, kao pojedinim osobama. Mnogo se je tih izprava izgubilo ; no ostalo ih je
