Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/311

menom kazivanju, budi po drugim spomenicima Tako je rabio jo§ >librum Sclavorum, qui dicitur Methodius« — zatim grfiku legendu o sv. Vladimiru. Latinski Ijetopis popa Ehikljanina sacuvao se sve do danas; slovinskim kronikama, koje je upotrebio, nema vise ni traga vKronika hrvatska* opet je prijevod Dukljaninove kronike. U polovici XIII. stoljeca napisao je T o m a, arcidjakon prvostolne crkve u Spljetu (1200. — 1268), u latinskom jeziku znamenitu povjesnicu solinske ili spljetske nadbiskupije od osnutka njezina pak do svojega doba. Ta historija spljetske crkve (Thomae archi- diaconi Spalatensis Historia Salonitana) sadrzaje doduse najvise crkvene povjes- nice, ali je podjedno prvi i najstariji domaci (pouzdaniji) izvor za poliiicku povjest tako za kraljeva hrvatske krvi, kao za vladara iz porodice Arpadove. Najobseznije pri5a Toma o vladanju kraljeva XIII. stoljeca, a bas potanko o provali Tatara (Mongola) u Hrvatsku. Za Arpadovica znatno je napredovala i umjetnost, narocito graditeljstvo. Spo- minjemo samo stolnu crkvu u Zagrebu, samostan Cisterdana i crkvu sv. Marije u To- puskom, brojne crkve i samostane dominikana i franjevaca i t. d. Nakon tatarske pro- vale opasavali se gradovi i znatnija mjesia zidinama. podizali sa zamci i kasteli i t. d. U Petrovaradinu stajala je vec u XIII. stoljecu kraljevska palada. Poznati su kipari (vajari) Andrija Guvina, koji je oko god. 1214 radio u Spljetu (vidi sir. 199), zatim Radovan oko god. 1240. u Trogiru (vidi str. 219)