Njihovo ponašanje bijaše u obće čedno i smjerno. »Oni ne trguju, — piše se u jednoj staroj knjizi — samo da bi se uklonili lazi, prevari i prisegi, nego zivu od zanata, a ima iz- medju njih i ucitelja, koji su krojaci. Ne zgrcublaga ni bogatstva, a potrebe suimmalene. Oni su Cisti, umjereni su jeduci i pijuci; ne zalaze u krcme i ne mare ni za pies ni za druge kakve igre. Uztezu Ijutinu; svagda rade i uce sebe ili druge, a zato su im molitve kratke. Cuvaju se brbljanja i klevetanja, kao i lazi i kletve, te ne govore »zaista«, »jamacno« i §to je na to nalik, jer i to sve drze da je prisega. Kad ga zapitaS, malo ce ti kad ravno ogovoriti. I govore jos, da im je zabranjen svaki odgovor osim: da, da; — ne, ne«. Tako trijezpo i oskudno zivjeli su samo savrSeni patareni. Kud i kamo veci dio njih, svi naime obicni vjernici mogli su posjedovati i teci biago; zatim ratove voditi i mesom se hraniti. Pa6e i zeniti su se mogli, te su uzimali zene pod uvjet, da im budu vjerne, i da ill mogu odpustiti po volji. No zato se je i obicni vjernik morao svaki mjesec javno izpovijedati, i obecati, da ce svakako, ako ne prije, a to barem na samrti stupiti u kolo savrsenih clanova (svrsitelja). Posto su patareni zavrgavali ne samo mnoge uredbe krscanske crkve (zapadnoga i iztocnoga obreda), nego se pace opirali i drzavnim zakonima, ne hoteci ni na sud ni u rat: to se domala i glavari krscanskih crkava i svjetovni vladari digose na njih, da ih utamane. U Hrvatskoj zatirali su ih u prvoj po- lovici XIII. stoljeca, ali ih nijesu mogli do kraja iztrijebiti.
Knjizevnost u Hrvatskoj za Arpadovica bila je dvojaka i po sadrzaju (crkvena i svjetovna), i po jeziku (latinska i hrvatska). Romani u dalmatinskim gradovima rabili su i u crkvi i u gradjanskom zivotu latinski jezik. Taj je jezik bio takodjer sluzbeni ne samo na dvoru Arpadovica, nego su se njim u obce pisale sve javne izprave po citavoj hrvatskoj zemlji, ako su ih izda- vali visi sluzbenici, narocito hercegi, bani i banovci. Nize oblasti, kao zupani i satnici, pak i knezovi rabili su u sluzbenim izpravama i hrvatski jezik, koji su pisali i cirilicom i glagolicom. Najstarija cirilicom pisana izprava potjeSe iz god. 1185.; to je darovnica, kojom su knez Brecko i zupan Prvos na molbu kaludjera Radka povratili neke zemlje samostanu sv. Ivana na otoku Bracu. Najstariji svjetovni spomenik, pisan glagolicom, jest Vinodolski zakon od god. 1288. U crkvi rabili su Hrvati jos za narodne dinastije slavenske knjige, pisane glago- licom, Bilo je tu misala i casoslova, psaltira i evandjelistara, koji su se u XII. i Xlll. sto- Ijecu svedjer prepisivali i Sirili. Osobito od god. 1248., kad je papa Inocentije IV. dozvolio slavensko bogosluzje i glagolicu, mnozile su se sve vise slavenske bogo- sluzne knjige. Na glasu je psaltir Nikole Rabskoga od godine 1222. Uz crkvenu sla- vensku knjizevnost pojavile su se apokrifne ili lazne knjige, za koje se misli, da potjec^u od patarena. U tim se spisima pripovijeda o osobama i zgodama staroga i novoga zavjeta, ah posve drugcije nego u pravim, svetim knjigama. Izmedju tih seknjiga najviSe razsirise one, koje su bile najbhze puckomu shvacanju: poetidne legende i price, praznovjerne pripovijesti starih krscana, legende o cudesima, koje kakve Ijekarske i ga- tala^ke knjige, carobije i zvjezdarske, bilinske i razliSite znakovne knjige. Osim crkvenih knjiga bilo je jamacno i povjestni6kih spisova u pu6kom hrvatskom jeziku. Ti su povjestni spisi bih sastavljeni po narodnom pricanju i po junackim narodnim pjesmama, koje su se u ono doba pjevale. Tako je nastala »Slo- vinska kronika* (libellum Gothopum, quod latine Sclavorum dicitur regnum), koju je poslije u XII. stoljecu upotrebio neki pop Dukljanske nadbiskupije za svoje u latin- skom jeziku pisano historiCko djelo »Presbyteri Diocleatis regnum Slavorum.« Dukljanski Ijetopisac preveo je naprosto slovinsku kroniku iz hrvatskoga jezika na latinski (ex sclavonica lingua verterem in latinam), a uz to je pridodao koje sta budi po ust-
