Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/309

Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice

primiti. Primanje opisuje se ovako: »Kad se tko prijavi patarenima, oni mu najprije odrede vrijeme za izpovijest i za discenje i za molitvu, a onda mu stave na glavu evan- djelje, sto ga je napisao sv. Ivan, i sazivaju svoga svetoga Duha i pjevaju Očenaš. To je njihov krst. Poslije ovakoga krstenja odrede pokrStcniku opet vrijeme za nastavu i za ostriji zivot i Cistiju molitvu, a onda zaiStu, da se posvjedoti, da li je junadki vojevao i sve izvrsio, kako treba. Ako to posvjedoci sve, i muzko i zensko, onda ga odvedu na posvecenje: okrenu ga na iztok, metnu mu na glavu evandjelje, Ijudi i zene poloze na nj ruke i pjevaju pjesme, hvaleci Boga. sto je opet jedna dusa potrazila svoj spas. Suvise kazuje se jo§ i to, da se je obracenik obukao u dugadku crnu haljinu, kao kakav kaludjer, a patareni moleci nad njim molitve, duhali su u nj i mazali ga od glave do pete. Clanovi bogomilske vjere dijelili su se na dva razreda: na svrsitelje ili svrSene, zatim na obi en e vjernike. Samo savr§ene (ilanove primali su u obcinu netom opisanim nacinom; obiCni vjernici dobivali su samo krst. No zato su savrSeni Clanovi mogli postati glavari crkvenih obcina. Patareni su dodu.se zabacivali crkvene redove. posto su nijekali, da je Isus ustanovio biskupe i svecenike; no zato su ipak morali i sami imati kakvo takvo crkveno uredjenje. Svaka patarenska crkva bila je sama za se i nezavisna od druge; one nijesu imale zajednickoga glavara: no zato su ipak pojedine crkve izmedju sebe obcile, kad bi to potrebito bilo. Na celu svakoj crkvi (na pr. crkvi bosanskoj) stajao je djed ili did, a njemu su bili pokorni strojnici ili uSitelji (u Bosni bilo ih je dvanaest), od kojih su najodlicniji bili gost i starac. Gost se je obicno smatrao zamjenikom i nasljednikom djedovim. Pravoga svecenstva nije bilo u njih, po§to je svaki savrseni clan smio nauCati i §iriti vjeru. Bogosluzje u patarena bilo je vrlo jednostavno. Oni su zabacivali hramove, jer se Bog moze svagdje castiti. Hulili su nadalje na propelo ina slike po crkvama. Kako bi se mogao krscanin klanjati krizu — umovahu oni — , kad su na njemu zidovi propeli sina Bozjega? Da tko ubije kraljeva sina drvom,-zar bi moglo biti kralju milo todrvo? Tako ne moze ni Bogu da bude mio kriz. I nakiti u crkvama, sjajne odjece i sudovi, i sama posvecena vodica, sve su to prezirali kao djelo zlotvorovo. Prema tomu bili su hramovi Patarena posve obicne kuce bez zvonika i zvona (jer su zvona drzali za djavolske trube), bez ikakva nakita i naprave, bez slika i kipova, i bez umjetnih propo- vjedaonica. Klupe, stol, prekrit bijelim platnom, rabeci za zrtvenik, a na njem otvoreno evandjelje, to je bio sav ures njihove zbornice. No i takve bogomolje imali su samo u vecim mjestima; inace su se sastajali, gdje im je bilo najzgodnije: tas, u gradu i u kuci, cas u kolibi ili pod vedrim nebom u Siimi, na polju. u dolini i u pecinama. U patarenskim zbornicama vr^ili su se ovi bogo§tovni obredi: Sluzba bozja, obca izpovijest, primanje obi(inih vj ernika i svrsitelja, napokon red j enje strojnika (uditelja). Sluzba bozja bila je Sto jednostavnija. a sastojala se je od molitve gospodnje v05e na§% koja je bila jedina molitva njihova, od ditanja odlomaka iz novoga zavjeta, od propovijedi i blagoslova. Patareni, narodito svrsitelji njihovi, iivjeli su vrlo oskudno i trijezno. Savrseni pataren ostavio se svijeta, i odrekao blaga i njegovih slasti. On je zivio siromaSno, bio zadovoljan onim, sto je od prijeke potrebe za svakidasnji zivot, razstavio se sa svojom zenom i djecom, pa6e zanemario i stare prijatelje, ako se nijesu naSli s njim u njegovoj crkvi. U javnom zivotu ne bijase za nj mjesta ni u sudnici (jer nije htio prisizati) ni na junackom mejdanu (poSto je osudjivao ubijanje Ijudi). Ziveci u skromnosti hranio se biljnom hranom, a od zivotinja mogao je okusiti samo ribe; jela je zaCinjao uljem, jer mu mast i maslo bijaSe zabranjeno. Najobidnija hrana njihova bijaSe kruh i povrce, a pice voda. Odijevahu se ni prebogato ni preprosto; najvifte noSahu erne haljine, a pod njima vrpcu od konca ili vune, Sto je svaki dobio, kad su ga primili medju savršene