imanja imali su biskupi i kaptoli dohodak od crkvene desctine (decimae), koju je morao davati svatko, plemić i neplemić, od svega sto je rodilo i raslo. U XIII. stoljeću pobirala se je u zagrebackoj biskupiji desetina samo od ovaca, koza, svinja i kokosi, zatim od p§enicc, razi, jecma, zobi, proje, bara, sijerka i sociva, napokon od meda i pcelinskih kosnica, voska, lana, konoplje i vina. Osim svjetovnoga svecenstva bilo je u Hrvatskoj iredovnika. Za kraljeva hrvatske krvi pripadali su svi samostani redu sv. Benedikta; na pocetku XIII. stoljeca razSiri se u Hrvatskoj novi red Cistercana (po crno-bijelom odijelu prozvani s r a- kari), kojima herceg Andrija oko god 1200. sagradi prvi samostan u Hrvatskoj s veli- canstvenom crkvom sv. Marije u Toplicama (Topuskom). Iza njih nastanise se Domi- nikanci, Franjevci i Pavlini (samostan Remete kod Zagreba). Narocito prva dva reda proslavise se i u Bosni trijebeci krivovjerce, a Franjevci se tako razsirise, da su imali svoje samostane gotovo u svakom vecem mjestu Jos prije ovih redova, u drugoj polovici XII. stoljeca naselio se je u hrvatskom kraljevstvu vitezki red Templara i Bozjaka. Sijelo njihovo bijase vec oko god. 1169. u Vrani u manastiru sv. Gregorija, koji bijahu dobili od rimske stolice; odanlc raz- siriSe se na sve strane. Oni stekose poslije grad Senj i zatim dubiSku zupaniju; u Za- grebu im oko god. 1185. biskup Prodan sagradi samostan i crkvu u Novoj Vesi tik kaptola. Bilo ih je nadalje u Bozjakovini, Glogovnici, gdje ih je takodjer naselio biskup Prodan; napokon i u Nasicama. God. 1239. poklonio je potonjima pecuvski biskup Bartol svoju desetinu u Nasicama; samo ako bi se u okolici odkrio majdan zlata ili srebra (auri vel argenti fodina), onda ce Bozjaci desetinu od prihoda rudokopa davati pecuvskim biskupima. U XII. i XIII. stoljecu stala se je iz Bosne u hrvatske zemlje siriti nauka popa Bogomila. Sljedbenici te nauke u Bosni i Hrvatskoj, zvani patareni, nadjose privrzenika i kod hrvatskih velikasa, kao i u dalmatinskim gradovima. Pace u Slavoniji, narocito u pozezkoj i vukovskoj zupaniji, udomise se patareni. Nauka patarenska ne bijase sasvim nova. Zacetnik njezin bijase prihvatio mnoge nazore starih krivovjeraca Maniheja, pak ih prilagodio slavenskomu misljenju. Prema tomu vjerovahu oni doduse u jednoga Boga i u trojstvo, ali ne drzahu Boga za tvorca neba i zemlje. Bog je samo stvorio duh i nevidljivi svijet Po shvatanju njihovu sastoji covjek od dvije ne samo po sucnosti, nego i po postanju razlicite cesti: od du§e, stvorene Bogom ali od njega odpale, i tijela, stvorena djavlom. Boga staroga zavjeta smatrahu zlim bogom, zato i zabacivahu sveto pismo staroga zavjeta. Posto su duse nebeskoga izvora, moraju se vratiti u nebo, a zato treba da svrse svoju pokoru. Da bi se pak to lakse postiglo, dosao je Isus na zemlju, da duse covjecje pouci o njihovoj naravi i o njihovu porijetlu, pak da im pokaze pravi put, kako ce se prije k Bogu povratiti. Isus sam nije Bog, vec najvisi od andjela; tijelo mu je bilo samo prividmD, pak zato nije mogao ni trpjeti ni umrijeti. Ni sv. Duh nije pravi Bog, vec takodjer jedan od najvisih andjela. Pokora, kojom se dusa moze povratiti k Bogu, sastoji u tomi da se vjeruje u tu nauku Za mrtve ne treba moliti, jer duse, ako su pokoru obavile, dolaze u nebo; ako pak nijesu, prelaze iz jednoga tijela u drugo, dok se sasvim ne ociste. Uskrsnuca tijela nema, i)o.sto je tvar tijela stvorena od djavla. Patareni su vjerovali, da je Isus samo svoju nauku Ijudima ostavio, pak su s toga zabaci- vali sva svetotajstva kr§canske crkve. Narocito su osudjivali krstenje, osobito krstenje djece, tvrdeci, da im se uzalud podjeljjjje, posto jos ne mogu vjerovati, pak se s toga ne mogu ni spasti prije, nego sto dodju k razboru.
Primanje u patarensku crkvenu obćinu obavljalo se je svečanim načinom. Patareni su naime svakoga, koji bi ih zamolio, da ga prime u svoju crkvu, držali za nečista kao pseto, pak ga je zato trebalo najprije očistiti postom i molitvom, a onda tek