obično kurija ili magistral, naime zbor prisjednika, sastojeci od priseznika (iurati) i vijecnika (consilarii). Ako je grad ili varoS bila utvrdjena zidovima i vratima, imala je i gradskoga kastelana, koji je bio glava gradske straze, zatvarao pod veSer gradska vrata, a u jutro ih otvarao. Bilo jei biljeznika (notarii), koji su vodili sudbene i druge gradske zapisnike. Gradjani tih poveljenih mjesta imali su razIiCite povlastice. Poglavita prava njihova bila su, da su se po svojoj volji smjeli doseliti i odseliti, i da su mogli razpo- lagati svojim posjedom i onda, ako nijesu imali zakonitih potomaka. Dok su slobodni gradovi u nutarnjoj zcmlji bili urcdjeni po njemackom kalupu, razvijali su se hrvatski gradovi u primorju po uzoru romanskih gradova Dalmacije, koji su jos za kraljeva hrvatske krvi imali svoja zascbna prava i uredbc. Vec god. 1167. dobio je Sibenik jednake povlastice, kako su ih vec odprije imali gradovi Spljct i Trogir. Znatno mfinja prava dobio je grad Nin god. 1205. U obce se povlastice toga grada znatno razlikuju od privilegija dalmatinskih gradova. Kralj Andrija podijelio mu je onom prigodom ova prava: Gradjani mogu si birati vazda za kneza (comes), odakle koga hoce, pak taj je sudac, i nitko drugi nema sudacke vlasti nad njima. Nijedan herceg, ban ili banovac ne smije gradjana pozivati pred svoj sud, niti traziti od njih kakovu sluzbu ili dacu, tek jedan put u godini, ako bi se desilo, te bi do^ao u Nin za poslom budi kraljevim budi kraljevine, smije zahtijevati rucak ili veceru za trideset Ijudi. S vecim brojem Ijudi ne smije u obce ni uci u grad bez dozvole gradjana. Nijedan herceg, ban ili banovac ne moze u gradu ni u svoje ime ni u ime kraljevo podici kakovu utvrdu, niti zahtijevati, da se vec gotove utvrde njemu predadu. Gradjani su za sve vijeke oslobodjeni od davanja talaca, te mogu slobodno uzivati svoja prava i ziviti po svojim starim obiCajima. No zato ne smiju nikakve pomoci pruzati nikomu koji bi bio kralju nevjeran ili bi se protiv njega bunio. Ako bi kralj do§ao u primorje i htio unici u grad, moraju ga gradjani doCekati na gradskim vratima, te ga po moguc- nosti §to dostojnije ugostiti. Pratnja kraljeva nema prava unutar gradskih zidova traziti stana ni obskrbe, nego samo za svoj novae, ako gradjani na to privole. Kad je ban citave Slavonije Stjepan god. 1251. izpod brda Jablanica (Jablanca) osnovao grad, podijelio je Rabljanima, koji se u nj naselise, »onu istu slobodu, koju su uzivali Trogir, Sibenik i drugi kraljevski gradovi u primorju*. Jcdino je ban za kralja i za se pridrzao tri Cetvrtinc dohodka od »trgovine«, dok je cetvrti dio ostavio gradjanima za njihove potrebe. Posve druge pravice i duznosti imao jc grad Omi s, gdje je kasteo nad gradom kao i u Skradinu bio u kraljevskoj vlasti, te je njim zapovijedao hrvatski ban. JoS su manje povlasti gradova Senj a (koji je najprije zapao Bozjake, a onda krdke knezove). Baga (Scrisalea) i drugih manjih primorskih mjestn. U Bagu je primjerice hrvatski ban uzimao citavu »trgovinu«. Uz gradjanski stalez, koji se je lijepo razvio za Arpadovica i u nutarnjoj zemlji, zgodile su se znamenite promjene i u plemickom stalez u. Jo§ za kraljeva hrvatske krvi stali su se plemeniti Hrvati dijeliti na vi§c plemst vo (velikaSi, magnates, barones) i na nizeplemstvo (nobiles, universa nobiUtas; ViSemu plemstvu pripadale su porodice, kojih su clanovi obnasali razne drzavne i plemenske sluibe, od kojih su se naime birali bani i zupani; u nize plemstvo ubrajali su se svi slobodni Hrvati, podijeljeni u plemena^ kojih je na podetku 12. stoljeca izmedju Gvozda i Ncretve bilo dvanaest ili bolje trinaest. Svaki je Hrvat pripadao nekomu plemenu, i samo onaj smatrao se je plemenitim, za kojega se je znalo, od kojega plemena potječe. Za Arpadovića promijenilo se koje šta.
Najprije su mnogi velikaši, kojih su porodice obavljale župansku čast u raznim župama, primali te župe od kraljeva kao nasljedna lena (beneficia) uz pogodbu, da čine kralju razne službe, naročito da ga pomažu u ratu s odredjenim brojem vojske. Tako se te županske porodice prometnuše u feudalne kneževske porodice. Prvi se pojaviše
