Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/300

(chasmensis), garicka (de Garig. Guarig), garesnicka (de Gerzenche), grdjevacka (Kordua, Gordova), moslavafika (de Monoslou) i t. d. I zagrebacka zupanija postala je od vise starohrvatskih zupa, kao §to su ivanicka, dubravska, moraveCka i t. d. Jos god. 1227. citamo, da je posjed Vrazji laz »u zupaniji zagrebackoj, a u zupi morave6koj« (in dis- trictu zagrabiensi, de comitatu Moroclia constituta.) Koji put pace dogadjalo se je, da su kralji koju starohrvatsku zupu izmedju Drave i Save pridruzili kojoj ugarskoj zupa- niji na sjeveru Drave, narodito zupanijama zalajskoj, simezkoj i baranjskoj. Tako je neko vrijeme (1239. —1256.) zupa Garic pripadala zupaniji Simezkoj. No to je bivalo redovito samo prolazno, naro^ito onda, kad je zupan koje juzne zupanije ugarske imao posjeda na jugu Drave, pak i tu zelio vrsiti svoju vlast kao zupan. Druga znamenita promjena bila je, da su Arpadovici uvodili feudalizam, te pojedinc starohrvatske zupe davali svjetovnim i duhovnim velikaSima u nasljedno leno. Tako je u tim zupama starohrvatskog zupana, kojega je dosad birao narod iz neke odredjene porodice, zamijenio nasljedni vazal (kletvenik) kraljevski, koji se je zvao knez (comes). Prvi je tako radio kralj Bela II (III.), koji je god. 1193. darovao knezu krSkomu Bar- tolu zupu Modruse u leno (beneficium) pod pogodbu, da mu za to u ratu pomaze sa deset konjanika (oklopnika). Poslije je iiasljednih knezova bilo sve vise. Malo zatim dobio je neki zupan iz plemena Subic zupu Bribir, onda 1210. zupan Domald zupu Cetinu s Triljem, napokon i neki krbavski zupan od plemena Gusic zupu Krbavu. Tako postadoSe u Hrvatskoj nasljedni knezovi: ModruSki (koji su poslije jos dobili zupe Gacku i Vinodol), Krbavski, Bribirski, i napokon Cetinski. U Siavoniji pojavise se jed- nakim nadinom knezovi Gori6ki, koji su dobili u nasljedno leno goricku zupu (poslije Blagajski). Napokon su zupe dobivali u nasljedno leno i duhovni glavari kao i razne crkvene druzine. God. 1211. darovao je kralj Andrija redu Cistercana Gorsku zupu, koju su prije drzali hercegi iz kraljevske porodice. Druzina Bozjaka (Templara) dobi tako zupu Dubicu, a god. 1277. darova kralj Ladislav Kumanac zagrebackomu biskupu Ti- motiji i njegovim nasljednicima za vjecna vremena zupu Garesnicu. Svaka zupanija imala je poput zupe kao srediste i branik svoj utvrdjeni zupanijski grad (castrum), kojim je upravljao kastelan ili gradscik (castellanus, poslije hrvatski porkulab od njem. Burggraf). U gradu zivjeli su gradski plemici, zvani »castrenses( ili >iobagiones« (paSe i »burgenses«), kojima je bilo braniti grad. Pod zupanijskim gradom redovito je nastala naseobina, »podgradje« ili suburbium zvana, od kojih se razvise varoSi (oppida) i poslije gradovi (civitates). Zitelji tih naseobina morali su razne sluzbe ciniti zupanijskomu gradu (vigilias seu custodias servare, vineas et terras colere, aquam portare, onera et alia servitia consueta lacere), od kojih bi se ili odkupili novcanim svotama, koje bi placali svake godine, ili bi ih kralji, hercegi i bani oslobadjali tih tereta, podigav radi osobitih zasluga zitelja njihove obcine na slobodne obcine. Tako postadoSe u Hrvatskoj kraljevska slobodna i poveljena mjesta, trgovista i varoSi (gradovi). Osobito XIII. stoljece (narocito nakon tatarske provale) bijaSe povoljno za postanje slobodnih, poveljenih mjesta. Kralji, hercegi i bani podjeljivali su mjestima, trgovima i varo§ima sloboStine, naroCito onima, gdje bi se nastanih stranci ili hospites, najviSe Nijemci. Dakako da su i uredbe tih slobodnih poveljenih mjesta bile uzajmljene od njema6kih gradskih obcina. Tako postadose slobodna mjesta i gradovi: Varazdin (1209), Petrinja (1225), Vukovo (1231), Virovitica (1234), Samobor (1242), Gradec kod Zagreba (1242), Krizevci (1252), Jastrebarsko (1257), Bihac (prije 1271.) i t. d. Na celu tim slobodnim gradskim obcinama bio je gradski starjesina ilimaior villae, koji je bio poglavito sudac gradjana, pak su ga s toga u nekim mjestima i nazivaH sudcem (iudex, u Varazdinu »richtardus«). Od njegova suda nije se prizivalo na bana, nego ravno na kralja ili na njegova tovarnika, koji je pobirao i davke tih obcina. Znatnije prizive na osobu kraljevu nosio je sam gradski starjeSina pred kralja. Uz starjesinu postojala je