Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/298

Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice


izmedju Drave i Gvozda; u Hrvatskoj na jugu Gvozda odrzala se duze neokrnjena sudacka vlast banova. Jos god. 1298. sudi Pavao, »ban svih Hrvata« (totius Chorvacie) u Vrani u parbi izmedju krbavskih plemica Gusica i krbavskoga kneza Kurjaka. Valjda je ban Pavao bio tada sazvao u Vranu sabor hrvatski, posto je bio oknizen plemstvom hrvatskim (coram nobilibus viris regni Chorvatorum circa nos existentibus). Redovito je ban bio i vrhovni vojvoda hrvatske vojske (exercitus chroaticus). Napokon je ban citave Slavonije kovao i novce, koji su se zvali banovci (moneta banalis, denarii banales). Dvije stotine banovaca ill banskih dinara vrijedilo je jednu marku. Prvi ban, koji je dao kovati dinare, bio je slavni Stjepan od plemena Guth-keled (1248. — 1260); najstarija pak kovnica bila je u Pakracu (1256.), koja bi oko god. 1260 prenesena u Zagreb, gdje je bila najprije u danaSnjem dolnjem gradu (denarii zagrabienses) a onda u gornjem na brdu Gradcu (denarii grechenses). Na 6elu banske komore (camera banalis), u kojoj se je kovao novae, bio je zasebni komorni grof (comes camerae) Tehni6ki upravitelj kovnice zvao se je monetar, koji nije bio odgovoran obicnomu sudu vec jedino banu, te je jam^io za zakonitu tezinu i vrijednost novca.* Kao zamjenik kraljev imao je ban Citave Slavonije jo§ mnoge druge povlasti prava. On je osnivao gradove i kastele, neutvrdjena mjesta obskrbljivao je utvrdama naseljivao je pusta mjesta i preseljivao plemena i rodove, progonio nevjernike (krivo- vjerce), podjeljivao slobo§tine raznim obcinama, plemenima, naseobinama, gostima (hos- pites), odjeljivao plemenske posjede i zem^je od kraljevskih i drugih. Napokon je ba- nova komora (camera banalis) kao vrhovna financijalna oblast pobirala poreze i dace, koje je narod u obsegu hrvatskoga kraljevstva placao. Najpoznatije dace i porezi za Arpadovica bili su ovi:

a. Kunovina (marturina, mardurina). Podavanje kuninih krzna vrlo je staro, ne samo u Hrvata, nego i u svih drugih Slavena. Pošto je kuna u staro vrijeme bilo veliko obilje, to se je njihovim krznom plaćao porez i globe. Tako je jamacno bilo vec za vladara hrvatske krvi. Na koncu XII. stoljeca, kad je nestajalo kuna, stala se kunovina namirivati i novcem (de marturinis vel de proventibus, qui loco marturinarum exhibentur). Napokon je preteglo placanje kunovine novcem, te bi odredjeno, da se u ime kunovine imade od svakoga oporezovanika pobirati po dvanaest dinara na godinu. Pobiradi toga poreza zvahu se marturinarii (takodjer collectores marturinarum). No zna se, tko jesve placao taj porez; no nema sumnje, da sujos od Kolomana bili oprosteni od njega svi potomci onih dvanaest hrvatskih plemena, koja su s njim utanaCila ugovor od god. 1102. Poslije su kraljevi oprastali posebnim privilegijama od placanja kunovine razne druzine, obcine i pojedince; tako 1209. citavo svecenstvo u Slavoniji i D.'.imaciji, 1217. ponovno kaptol zagrebacki, 1277. obcinu sv. Martina kod Va§ke, Sabor citave Slavonije, drzan 20. travnja 1273. u Zagrebu, odredio je, da pobiraci kunovine smiju samo sa 12 Ijudi i 14 konja kunovinu po zemlji pobirati, te da svaka obcina (ili pleme), u koju dodju, mora za obskrbu dati njima jednu ovcu, sest kokosi, jednu gusku, 6etiri kabla vina, dvanaest kabala graha i t. d.

b. Dobit komore (lucrum camerae, cambium monetagium). Taj je porez izprva bio neizravan, a placao ga je samo onaj, koji je stare novce zamjenjivao za nove, te torn prigodom dobivao dva nova novca za tri stara. Posebni mijenjači (camp-


  • Na prednjoj strani tih banskih dinara (denarii banales, banowcz) utisnuta je poprijeko u sredini kuna (grb kraljevstva), kako bježi na desno; nad njom i pod njom smještena je po jedna zvijezda, naokolo ruba pak stoji napis: moneta regis p. Sclavonia, ili moneta ducis p. Sclavonia, ili moneta bani p. Sclavonia. Na obratnoj strani je dvostruki križ, kojemu na gornjoj poprijeCnoj gredi na lijevo stoji polumjesec, a desno zvijezda danica, pod dolnjom pak poprijednom gredom nalazi se s jedne i druge stranc po jedna krunjena glava obmuta jedna prema drugoj; nad glavama napokon stoji početno slovo onoga kralja, hercega ili bana, koji je dotični dinar (banovac, kunovina = mardurina, križanac) dao kovati.