Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/297

Morosini pače, mati posljednjega Arpadovica, zvala se je ^herceginja iitave Slavonije i upraviteljica prekodunavskih krajeva sve do primorja« ili »herceginja titave Slavonije od Dunava do mora* (1295.), te je ona preira tomu upravljala i fiitavom jugozapadnom Ugarskom izmedju Dunava, Drave i austrijsko-stajerske granice. Prihodi hrvatskih, poslije slavonskih hercega bili su znatni. Uz ino imale su ih zapasti sve zemlje u hercegovini, kojih bi vlastnici umrli bez potomaka [hereditates omni spe sobolis privatorum ad ius ducatus devolvi debent]. Njima su nadalje pripadale 6itave zupe i zupanije (n. pr. Gorska, Pozezka s gradom Pozegom). Stolovali su pak u Zagrebu, Pozegi, Kninu, Klisu, koji put i u Krapini. Imali su svoj hercezki dvor, svoju kancelariju, te su izdavali povelje poput kraljeva. Hercegima (3itave Slavonije bili su podlozni bani. U XII. stoljecu bio je redovito samojedan ban za (iitavo kraljevstvo; u XIII. stoljecu poceli su kralji namjeStati u isti mah po dva bana, jednoga za Hrvatsku i Dalmaciju od Gvozda do Neretve, a drugoga za Slavoniju od Gvozda do Drave. Ako nije bilo hercega kraljevskoga roda, onda je jedan ban kao j>ban 6itave Slavonije« zamjenjivao hercega (banus totius Sclavoniae), a njemu je bio onda podrrdjen >ban primorski-^ (banus maritimus), koji je upravljao Hrvatskom i Dalmacijom. Osim bana bilo je i banovaca (vicebanus) ili podbana, §to su bili redovito zupani kojc zupanije, kao zagrebaCke, krizevaike, kninske, i t. d. Bani, naroc^ito bani citave Slavonije, imali su znamenitu vlast. Bani 6itave Slavonije vr§ili su vlast gotovo kao i hercegi. Znameniti su u torn pogledu, bani iza provale Tatara do konca XIII. stoljeca. Od primorskih bana najslavniji je ba§ posljednji, naime Pavaol. Bribirski od plemena Subic, koji je banovao nekih cetrdeset godina (1272. — 1312.). On je baniju primorsku (Dalmaciju i Hrvatsku) primio od kraija An- drije II. (III.) god. 1293. u nasljedno leno za svoju porodicu na sve vijeke. Jednako su radili knezovi Stjepan i Ivan Babonici u Slovinskoj zemlji, da postanu nasljedni bani Citave Slavonije. No njima su u torn pogledu mnogo smetali njihovi takmaci Gisingovci. Ban 6itave Slavonije bio je vrhovni upravitelj kraljev.stva. On je sazivao sabor kraljevstva (generalis congregatio totius regni Sclavoniae) kao i zupanijske skupstine, te je predsjedao obima. U torn su pogledu zanimljivi zakljuCci sabora, §to ga je ban Matija drzao 20. travnja 1273. u Zagrebu, kao i razprave na saborima od 9. svi nja 1278. u Zagrebu (ban Nikola) i 31. prosinca 1279. u RoviScu (ban Petar Pakradki). Na tima saborima nazoSni su plemici i sluzbenici svih kraljevskih gradova (nobiles et iobagiones castrorum), te se rijesavaju najrazliditiji poslovi kraljevstva. Na saboru god. 1273. stvorili su trideset i tri zakljuCka: najviSe ima ustanova kaznenih za prekrsaje i zlodine, zatim neke se ticu nasljednoga prava, vojne duinosti, napokon ima odredaba glede raznih poreza i davaka, koji su se tada placali u zemlji. Na saboru u Zagrebu 9. svibnja 1278. potvrdio je ban Nikola sve stare pravice i povlastice sluzbenika grada zagrebad:koga (iobagiones castri Zagrabiensis), dok je na saboru u RoviScu 31. prosinca 1279. ban Petar nekim plemicima potvrdio staru njihovu povlast, da ne moraju dolaziti pred niiiji sud, nego samo pred bana (solum iudicio bani totius Sclavoniae astare tenentur). Ban je nadalje bio iza kraija prvi i vrhovni sudac u kraljevstvu. To potvrdjuju nebrojene izprave, kojima ban rje.^ava parbe najrazliCitije vrsti. Kad je kralj Bela II. (III.) godine 1193. darovao krdkomu knezu Bartolu zupu Modru§e kao nasljedno leno (bene- ficium), naro6ito je ustanovio, »da zitelji te zupe ne podpadaju niiijemu sudu, nego svoga zemaljskoga gospodara; no ipak kad bi se ban desio u toj zupi, neka ima vlast sudjenja nad njima « Bilo je medjutim sve vile slu6ajeva, da su kralji sudsku vlast bansku okrnji- vali. Najprije su oduzimali njihovoj sudbenosti sve gradske slobodne obcine, narofito one, u kojima su se nastanili »gosti« (hospites) ili stranci, pridrzavSi sebi vrhovnu sudaCku vlast u njima; poslije stade se i plemstvo otimati banskomu sudu, te traiiti pravdu budi u samoga kraija, budi u sudca kraljevskoga dvora. To vrijedi narodito za Slavoniju