Dok je ovako sva zemlja od Drave do Gvozda prozvana Slavonijom, ostalo je ime Hrvatska zemlji od Gvozda na jug do usca Neretve. Najsjevernija zupa hrvatska bila je Modruse na juznom podanku Gvozda (odatle i modruski Gvozd); a najjuznija oblast hrvatska bila je Primorje ili Krajina (stara Neretva ili Paganija) izmedju usca rijeke Cetine i Neretve. Ta se oblast zove i Maronia u arcidjakonu Tomi. Na jugoiztoku obuhvatala je Hrvatska jos i zupu Hlivno (danas Lijevanjsko polje, comitatus de Chelun)> a koji put i Duvno (Dlmno, Dumno), danas Duvanjsko polje. Na iztoku prema Bosni izgubila je Hrvatska u 13. stoljecu zupe Plivu (kod Jajca), Luku (danas Dnoluka) i Uskopje ili Skoplje (supa Vozcopla, Uscople) na gornjem Vrbasu. Od Plive i Luke stvorila se poslije zasebna oblast bosanska, zvana Dolnji kraji (Partes inferiores). Arpadovici nijesu mogli odrzati citave Dalmacije, kako je bijase Koloman zauzeo. Vec god. 1118. bijahu im MletSani oteli Zadar, koji je onda ostao u mletackoj vlasti, izuzev vrijeme od 1181. — 1202. i 1242.-1244, kad je priznavao hrvatsko-ugarske Arpado- vice. Uz Zadar zapadose Mletcane i sjeverni otoci Rab, Pag, Krk, Cres i LoSinj, koji su svedjer ostali u njihovoj vlasti. Tako su kraljevi iz porodice Arpadove zadrzali od Citave Dalmacije samo gradove Spljet i Trogir. Kralji iz kuce Arpadove zalazili su cesto u Hrvatsku, ali nijesu stalno u njoj stolo- vali. S toga siljahu u Hrvatsku svoje namjestnike, da kraljevstvom upravljaju. Namjestnici zvahu subani. Oni dakle pridrzase ime i cast, koju bijahu zatekli po izumrcu narodne dinastije. Prvi bani u prvoj polovici 12. stoljeca bijahu Ugra, Sergije i Aleksije, a poslije njih znameniti Belus (1141. — 1163.), za kojega se je banska vlast i cast podigla do osobita ugleda. BeluS (iMkonic, Belus, Belos) bio je za kralja Gejze I. (II.) kao rodjak njegov prvi dovjek ne samo u hrvatskom kraljevstvu, nego i u Ugarskoj; on je bio ne samo ban hrvatski, nego podjedno i palatin ugarski, pace koji put zovu ga i hercegom (dux). No najvise cijenila se njegova banska cast, te grdki spisatelj Cinnamus pi§e naroCito, da su Ugri tada prvoga dostojanstvenika uz kralja zvali banom ([/.Tvavov vocant eiusmodi dignitatem apud Hungaros = primas apud regem). Uz bane, koji su bill redoviti namjestnici kraljevi, Siljahu Arpadovici i clanove svoje porodice kao svoje zamjenike u Hrvatsku. Bili su to ili mladja braca vladajucega kralja, ili opet njegovi sinovi, vecinom prvorodjeni. Takav zamjenik kraljev iz kraljevske porodice zvao se je herceg (dux). Prvi poznati herceg u Hrvatskoj bio je u drugoj polovici XII. stoljeca Bela Stjepanov, kojega su dohodci bili toliki, da je od svoje hercegovine davao kralju godisnjih deset tisuda maraka srebra. Kad je u Hrvatskoj stolovao herceg kraljevske krvi, bio je ban njemu podredjen zajedno sa svima velika- sima i dostojanstvenicima u zemlji. Na koncu 12. stoljeca bio je hercegom Andrija (1197. — 1203.), brat kralja Emerika. On se zove »bozjom miloscu herceg Dalmacije i Hrvatske« ili jo§ vise » herceg Dalma- cije, Hrvatske i Huma«. Vlast mu seze od Drave na jug do Neretve i dalje. On je vrhovni upravitelj zemlje, kojemu se kao sluzbenici (iobagiones) pokoravaju i ban i velikasi (principes, magnates), kao i svi zupani (varazdinski, krbavski i sanski); on je vrhovni sudac u obsegu svoje hercegovine (infra terminos dominii nostri), te sudi sud zajedno s velikaSima (cum magnatibus nostris); on je napokon i vojvoda hrvatske vojske, te ju vodi na Humljane i Srbe. Nasljednici Andrijini u hercezkoj casti* drze redovito osim Hrvatske i Dalmacije jos i Bosnu, a i neke ugarske zupanije na sjeveru Drave, u kojima zive pretezito Slaveni pak se s toga ne zovu vi§e naprosto > herceg Dalmacije i Hrvatske*, nego »herceg ditave Slavonije< (dux tocius Sclavoniae). Tomasina
- Hrvatski hercegi u XIII. stoljedu: Andrija (1197. — 1203.), sin njegov Bela (1220. — 1226.), drugi
sin njegov Koloman (1226. — 1241.), Stjepan Belin (1246. — 1247., 1270.), Bela Belin (1260. — 1269.), Ladislav Stjepanov (1270), El iz abet a, mati kralja Ladislava Kuinanca (1275., 1280, — 1283.), Andrija Stjepanov (1275. — 1278.), Tomasina Morosini (1292. — 1296.), Albertin Morosini (1297. — 1301.).
