Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/293

Narocito u Halicu. Srbiji i Bugarskoj bilo je njihovo vladanje ili samo prolazno ili tek po imenu. Jedino Hrvatsku s Dalmacijom drzali su oni stalno, poSto su njom obladali i po nasljedstvu i po slobodnom izboru. Smatrajuci Arpadovici hrvatsku drzavu naslijedjenom baStinom svoje porodice, nijesu ie pridruzili matici zemlji Ugarskoj. Kralj Ladislav htio je od nje stvoriti sekundogeni- turu, namjestivSi u zauzetom dijelu Hrvatske svoga sinovca Alma za kralja, tako da bi njegova loza posve nezavisno od glavne loze vladala tim kraljevstvom. No vec njegov nasljednik Koloman odustade od te namisli, pak se sam ovjenda kraljevskom krunom hrvatskom. Svi potonji Arpadovici smatrali su Hrvatsku s Dalmacijom za zasebno kra- Ijevstvo, premda se vi§e ni za jednoga ne spominje izrijekom, da bi se bio okrunio za- sebice hrvatskom krunom. No imade podataka, po kojima bi mogli poslutiti, da su ipak neki nasljednici Kolomanovi u XII. stoljecu dali vjeneati za hrvatske kralje ili sebe ili svoje sinove. Ta jo§ kralj Stjepan IV. u povelji izdanoj god. 1167. §iben6anima kaze doslovce: »Ako bi do§ao k Vama na krunisanje (cum autem od vos coronandus aduenero) ili na sabor, ne cete morati nikoga pod silu primati na stant. Znade se na- dalje. da je Emerik, sin kralja Bele II. (Ill), jos za ziva otca svoga kao dva put okrunjeni kralj [bis coronato] god. 1194.— 1195. upravljao Hrvatskom i Dalmacijom. Isti je Emerik poslije kao nasljednik svoga otca dao svoga sina Ladislava okruniti od nadbiskupa spljetskoga Bernarda za kralja; vjerojatno je Bernard krunio Ladislava za kralja Hrvatske i Dalmacije, posto je vjenCavanje za ugarskoga kralja obavljao jedino nadbiskup ostrogonski. Hrvatska se je za Arpadovica kao i za vladara narodne krvi dijelila na pravu Hrvatsku i na Dalmaciju. Pod Dalmacijom razumijevale su se izprva samo primorske obcine Zadar, Trogir i Spljet. zatim gradovi Krk, Rab, Pag i Osor na otocima. No poslije stadoSe pribrajati Dalmaciji i juzne otoke Brad, Hvar i Kor6ulu, pace i neke prvobitno hrvatske gradove u primorju, kao Sibenik i Nin, poSto su bili uredjeni sasvim po kalupu dalmatinskih gradova, Dok je tako u primorju stalo opet otimati mah staro ime Dalma- cija, po(5elo je u nutamjoj zemlji, narocito u dijelovima na medjama prema Ugarskoj, izbijati na povrSje ime Slavonija ili Slovinska zemlja (Slovinci). Slavonijom stao se u 13 stoljecu nazivati onaj dio hrvatskoga kraljevstva, koji je nekad za Rimljana pripadao pokrajini Panoniji, a u srednjem je vijeku bio zasebna knezevina hrvatska sve do kralja Tomislava. Tu je Slavoniju na sjeveru razstavljala od Ugarske rijeka Drava, dotiSno Dunav od utoka Drave do utoka Save; na jugu dopirala je preko Save i Kupe do razvodnih gora, koje lu^e crnomorske rijeke od jadranskih, Jedan dio tih razvodnih gora zvao se je Gvozd (na latinski krivo prevedeno Alpes ferreae, danas Mala i Velika Kapela). Na iztok dopirala je Slavonija izmedju Drave i Save tako daleko, da je njoj pripadala stalno Pozega sa iupanijom istoga imena, a redovito i Vukovo (Vukovar) s istoimenom zupanijom. Na jugu Save obuhvatala je Slavonija zupaniju Dubidku, Vrba^ku, Sansku, pa6e i Glazku s gradom Glazem na medji banovine Usore. U ob<5e se je obseg Slavonije podudarao s obsegom zagrebafike bisku- pije, koja je, kako je poznato. bila podredjena ugarskoj nadbiskupiji u Kolo^i, a ne hrvatsko-dalmatinskoj nadbiskupiji u Spljetu. Ba§ ta okolnost, §to je Slavonija od konca 11. stoljeca bila u crkvenom pogledu odijeljena od ostale Hrvatske, i pridruSena Ugarskoj, bila je uzrokom, da se je naskoro i u upravnom pogledu podela luditi od Hrvatske i smatrati za zasebnu oblast (territorij). Najprije ju staSe zvati banovinom ili hercegovinom (banatus sive ducatus Sclavoniae), poslije pak i kraljevinom (regnum). No kralji iz ku<5e Arpadove nijesu nikad svomu naslovu pridodali »rex Sclavoniae*, jer su ju nedvojbeno i dalje smatrali za sasiavni dio hrvatskoga kraljevstva, dodim su ju stranci (naroCito rimski pape i napuljski vladari) koji put pribrajali Ugarskoj, kojoj je zaista i pripadala u crkvenom pogledu.