HRVATSKA ZA A R P A D O V I C A.
1102. — 13O1.
Odkad se je Koloman godine 1102. okrunio u hrvatskom gradu Belgradu V na moru za hrvatskoga kralja (postquam coronalus fui Belgradi supra mare in urbe regia), nije se vise zvao naprosto »rex Hungariae«, nego »Dei gratia rex Hungariae, Chroatiae atque Dalmatiae*. Godine 1135. pridodano bi kraljevskomu naslovu jo§ »kralj Rame«, te su se onda kralji Arpadovici kroz citavo XII. stoljece pisali »dei gracia Hungariae, Dalmatiae, Chroatiae Ramaeque rex«. U jednom izvjescu iz dobe kralja Bele II. (III.) u posljednjoj cetvrti XII stoljeca (1173. -1196.) citamo: »U drzavi ugarskoga kralja Bele jesu ove zemlje : Ugarska matica drzave, Hrvatska, Dalmacija i Rama«. (In regno Bele regis Ungariae sunt hae terrae: Ungaria caput regni, Croacia, Dalmacia ?t Rama). U XML stoljecu nastojali su Arpadovici, da prosire svoju drzavinu, te su prema tomu sve viSe pridavall svojemu kraljevskomu naslovu. Emerik prozvao se je god. 1202. »kraljem Srbije«, a Andrija I. (II) proglasio se je god. 1205. »kraljem Halifa i Vladimirije«. Sin njegov Bela ill. (IV). primio je prve godine svoga vla- danja (1235) naslov »kralj Kumanije«; napokon se je Stjepan VI. (V.) god. 1270. proglasio »kraljem Bugarske«. Tako su se posljednji Arpadovici ponosili kicenim naslovom »Dei gracia Hungariae', Dalmatiae, Croatiae, Ramae, Serviae, Gallitiae, Lodomeriae, Cumaniae, Bulgariaeque rex«. Vecina zemaija medjutim, koje su Arpadovici spominjali u svojem kraljev- skom naslovu, pripadala je njima ili samo destimice ili opet kroz posve kratko vrijeme.
