Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/290

No u to stadose kneza Jurja na jedan put smetati Mletcani, koji su jama^no vec tada slutili, §ta ih ceka, ako bi kad Anzuvinci sjeli na prijestolje ugarsko i hrvatsko. S toga je Karlo II. upravio duzdu, vijecu i obcini mleta^koj 11. sije6nja god. 1300. prili6no odlu6no pismo, moleci ih, da ne diraju u kneza. »Prisiljeni smo«, pise kralj, »da izkazu- jemo milost i sklonost knezu Jurju iz Hrvatske, rodjaku kralj ice nase supruge (consan- guineum regine consortis nostra) . . . Hocemo dakle da se znade, da je on podanik i vazal nase supruge i onoga od nase djece, koji se bude mjesto nje namjestio za kralja Ungarije, — pak za gradove, tvrdje, sela i podanike, sto ih drzi u hrvatskim stranama ili inace gdje u kraljevstvu Ungarije, on je nama i kraljici obvezan i pokoran. Posto dakle mi toga kneza kao svoga zasticujemo, s pravom zahtijevamo, da tako postupaju s njim i nasi dragi prijatelji. S toga iskrenost i prijateljstvo va§e od srca zaklinjemo, da s obzirom na nas imate recenog kneza preporucena — da njegove gradove, tvrdinje, sela, njegova imanja i podanike, sto ih drzi u Hrvatskoj, zasticujete snagom prijaznosti kao nase, i da ne dopustate, da mu ma bio tko nanese kakovu nepravdu, nepriliku ili uvredu. Znajte, da cemo ubrojiti i pripisati vama, sto se god recenomu knezu ufiini, i da cemo vama biti to zahvalniji, sto budete skloniji recenomu knezu*. Isti dan bas nalaze kralj svima sluzbenicima kraljevine Napulja, da budu u prilog i pomoc knezu Jurju, koji obavlja poslove njegove, te radi toga mora slati i primati poslanike po moru; osobito pak nalaze, da njegova pouzdanika Prudencija de Barulo puste sa dvije njegove barke ici boraviti i vracati se bez ikakve zapreke i smetanja, kuda samo hoce, i to kroz godinu dana. Koncem sijecnja ili pocetkom veljace god. 1300. posao je sam knez Juraj u Napulj, da povede Karla Roberta preko mora. No priprave za odlazak otegnule se jos nekoliko mjeseci. U to su dosli u Napulj i drugi velikasi duhovni i svjetovni iz Ugarske i Hrvatske, medju njima i Dujam, knez Krka, Modrusa, Vinodola i Gacke. Dne 6. svibnja odredjen bi Odon de Romania, da podje u Hrvatsku, pak da preuzme upravu jednoga kaStela (valjda Klisa), dok Karlo Robert stigne sa svojom druzinom. U isto doba prispjese vijesti u Napulj, da je slavonski ban Stjepan Babonic sa svojom bracom i rodjacima ostavio kralja Andriju i presao na stranu Anzuvinca. Karlo II. zato iz zahvalnosti potvrdjuje 18. svibnja 1300- braci Stjepanu, Ivanu, Radoslavu i Otonu Babonicima svu njihovu drzavinu, naime »jedan dio Slavonije pocev od Teutonije (Njemacke) sve do Bosne? 1 od rijeke Save do gore Gvozda«, i suvise jos Medvedgrad kod Zagreba. Teda negda, skupivsi i novaca i zita i dosta druzine, ostavi Karlo Robert poslije 28. srpnja Barlettu, te zaplovi morem prema Hrvatskoj i Dalmaciji. Pratila ga lijepa kita napuljskih, ugarskih i hrvatskih velikasa, a svima na celu Juraj Bribirski, knez Dalmacije. Hrvatski Ijetopisac, Miha Madije, koji boravi u gradu Spljetu, zabiljezio je dolazak Karla Roberta kratko i jezgrovito s ovo nekoliko rijeci: »Ljeta Gospodnjega 1300. mjeseca kolovoza gospodin Karlo (Robert), unuk sicilskoga kralja, doplovi po moru na galijama u Spljet, gdje je ostao kroz mjesec dana ili gotovo dva«. Kralja i njegovu pratnju od 150 konjanika docekao svecano spljetski nadbiskup Petar, nekadanji dvorski kapelan kraljice Marije. I gradjani spljetski odavahu mu svaku postu, ali ga ipak ne htjedose priznati za kralja, jer bijahu prisegli vjecitu vjeru kralju Andriji. No zato su to odusevljenije pozdravili Anzuvinca hrvatski knezovi, narocito ban Pavao, koji se je pa5e podhvatio, da odvede mladoga kralja u stolicu Slavonije, u Zagreb, a odanle u samu Ugarsku. Vec u rujnu 1300. vodio je slavodobitni ban Pavao svoga sticenika kroz Hrvatsku i Slavoniju u Zagreb Tu su se medjutim skupili knezovi, zupani i vlastela 6itave hrvatske i slavonske zemlje, a s njima dosao je iz svoga zaklona i ostrogonski nadbiskup Gregorije, koji ce Karla Roberta ovjen^ati kraljevskim vijencem. Mladoga kralja nastanise u dvorima magistra Ugrina, Puzeva sina, veleposjednika i zupana Dubrave. Iza toga obavila