vinu« ili kraljevinu Hrvatsku s Dalmacijom. >Promotrili smo (zasluge)*, govori Andrija, »ljubljenih i vjernih nasih muzeva, vitezova Pavla bana primorskoga, i knezova Jurja i Mladina, njegove brace, koji su kao njekim nasljednim pravomu mnogim i velikim bojevima zasluzili, da se ovjencaju vitezkim lovorom. Oni su nas vi§e puta moliH po glasnicima* a narod:ito po poboznom i prijaznom muza bratu Desideriju od reda samostanaca sv. Augustina, da bi s obzirom na mnoge sluzbe, §to su ih 6inili njihovi predji i oni sami na§im predsastnicima i nama, pridali neSto (darovnicima nasili predja), da bi naime po- klonili njima i njihovim potomcima primorsku banovinu sa svima pravima, koristima i dohodcima banskima; a oni ce se za to obvezati u ime svoje i svojih bastinika, da ce drzati vojsku od pet stotina (500) Ijudi, te nas pomagati u srima nasim kraljevskim podhvatima (vojnama) i proti vanjskim neprijateljima kao i proti domacim protivnicima . . . Mi dakle usliSasmo molbe re6ene brace, te dajemo primorsku baniju sa svima pravima. koristima i dohodcima njima i njihovim bastinicima kao pravo vlastniCtvo (iure proprie- tatis) i gospostiju (et perpetui dominii) uz gore redene pogodbe, kao jos uz neke druge. naime da i nase vehcanstvo i preblagu s Bozjom pomocu herceginju ditave Slavonije i primorskih strana kneginju, naSu premilu majku (Tomasinu), priznadu, te joj davaju strenu . . . po obicaju kraljevstva naSega. Napokon jos odredjujemo, da pozvani dodju k nama i nasoj majci ili sami, ili ako su zakonito zaprijedeni, da nam §alju budi svoju bracu ili sinove, budi koje drago njima odane osobe . ... »U isto vrijeme po prilici pridruzige se i knezovi Babonici kralju Andriji. Dne 11. srpnja 1293. darova Andrija banu Radoslavu Babonicu grad Zelin u zagreba^koj zupaniji poradi njegovih velikih zasluga za majku njegovu Tomasinu.
I zaista vrSi sada kraljeva majka Tomasina Morosini kroz dvije tri godine hercczku vlast u hrvatskim zemljama. Ona se god. 1293. zove »hcrceginja eitave Slavonije i primorskih strana vojvodkinja* (ducissa totius Sclavoniae et maritimarum partium princi- pissa), te stoluje budi u Zagrebu budi u Pozegi, toj staroj stolici slavonskih vcgvoda. Godine 1295. pa6e preda joj sin za upravljanje jo§ i iitavu zapadnu Ugarsku s desne strane Dunava, tako da se ona ponosito piSe »herceginja eitave Slavonije i upraviteljica krajeva onkraj Dunava sve do mora (ducissa totius Sclavoniae et gubernatrix partium citra Danubialium usque od mare). U to vrijeme izdaje ona i povelje, kojima nagradjuje privrzenike svoga sina. Deseci se u Pozegi 8. studenoga 1295. podijeli magistru
