Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/284

da oslobode svoga kralja iz suzanjstva. Bijahu to Ohuz, sin Buzadov, Duruslav Rumi i drugi. Oni dado§e Gisingovcu svoje sinove za taoce, a tako dade i Teodor Rumi, kraljev podkancelar, za taoce tri svoja sinovca i brata Ladislava. Ovako oslobodise kralja Andriju, doCim je Ivanka, koji bi zajedno s kraljem zarobljen, camio u tamnici gotovo citavu godinu. Nedaca kralja Andrije ohrabri sada iznova njegove protivnike na jugu Drave. Biskup zagreba^ki Ivan opec se vratio na svoje mjesto, te stao nemilo progoniti sve pri- vrzenike Andrijine. Mnoge vrstne i ugledne kanonike lisi sluzbe i casti, te namjesti mjesto njih tudjince, naro6ito Talijane, za koje bijase uvjeren, da ce ga u svem sluSati. Gisingovcima opet pokloni biskup zupaniju Garesnicu, kao da ih je htio nagraditi, §to su zarobili kralja. Sada zaredaSe ponovo darovnice napulj skill Anzuvinaca. Karlo II. iz- dade 19. kolovoza 1292. povelju Bribirskim knezovima, kojom ih obilato nadari za vjerne sluzbe njihove. »Promatrajuci iskrenu odanost, koju su plemeniti muz Pavao, ban Hr- vatske i Dalmacije, i braca njegova, knezovi Juraj i Mladin, odavna gojili prema nama i neprestano jo§ goje, uzevSi nadalje u obzir njihove mile usluge, koje su nam dosad cinili, i koje ce 6initi u buduce, to iz csobite milosti i s izvjestnim znanjem ustupamo, dajemo i potvrdjujemo redenoj braci i svima njihovim zakonitim nasljednicima i potom- cima za sve vijeke oblast ili kotar zvan od puka Dyesnich (Dreznik), kao i koljeno ili pleme, koje se zove Suczunny i Pset, te se prostire uz spomenutu oblast, pak odanle sve do medja pokrajine, koja se zove Bosna. Ustupamo nadalje i dajemo recenoj braci i njihovim bastinicima od Hrvatske i Dalmacije toliko, koliko se (one) steru od medja zupe Hlivanjske sve do Senja, Gacke i Modru§a, sa svima velikasima, kletvenicima (vasallibus), varoSima, tvrdinjama i selima, kao i s otocima uz primorje, sa svima pravima i pripad- cima, da sve to drze i posjeduju po svojoj volji*. Dan prije toga dade Karlo Martell Vladislavu, prvorodjencu srbskoga kralja, za zasluge sto ih je za nj stekao, kao i za sve »buduce usluge «, >banovinu slavonsku za sve vijeke*. Izuze samo ono, sto su vec drzali ban slavonski Radoslav Babonic sa svojom bracom, zatim Ivan, knez krcki, mo- druski i vinodolski sa svojim bratum i braticem Dujmom. Po ovim darovnicama sudimo, da su tada uz Karla Martella pristajali ne samo Gisingovci u Slavoniji i Bribirski knezovi u Hrvatskoj, nego takodjer Frankapani i Babonici, a i susjedni srbski vladari. Pace u Slavoniji priklonio se uz biskupa zagregackoga Ivana i medvedgradski kastelan, knez Gardun, kralju Karlu Martellu. Taj knez Gardun bio je u obce velik prevrtljivac, pak je bio sad za Andriju, a sad za Karla Martella. Jednom se zavadi sa zagrebackim kaptolom, pak ce toboz u ime kralja Karla Martella skrsiti oporne kanonike. S posadom medvedgradskom i okolisnjim seljacima udari na Zagreb i podsjedne kaptol. Gradjani slobodnoga grada Gradca pohitaSe svojoj braci u pomoc. Na otvorenom polju izpod brda Gradca a kod vrela Mladusevca sukobi§e se obje stranke. Boj bijase Ijut, te je potok Crkvenica (danas Medvescak) pocrvenio od prolivene krvi. Stari spisatelji tvrde, da je mjesto, gdje je najvise krvi proteklo, dobilo poslije ime krvavi most. U boju bi Gardun svladan i zarobljen, te odveden pred kralja Andriju. Taj mu oprosti> ali mu ote Medvedgrad. Na pocetku god. 1293. spremao je Karlo II. vojsku, koja ce mu sina odvesti u Hrvatsku i Ugarsku. Ali vojska ipak ne podje na put. Prvo je Karlo II. jos svedjer imao borba s odmetnom Sicilijom, a drugo su dalmatinski gradovi, kao u obce svi gradovi zajedno s nizim plemstvom vjerno stajali uz kralja Andriju. K tomu bijase jos 4. travnja 1292. umro papa Nikola IV., gorljivi zaStitnik Anzuvinaca, pak kako je sada preko dvije godine papinska stolica ostala nepopunjena, nije se Karlo Martell mogao nadati nikakvoj podpori s te strane. Tako se je na jedan put sreca nasmijala Andriji. Pa6e i Bribirski knezovi kao da su u to vrijeme dvojili, hoce li kada zasjesti na prijestolje Anzuvinac. Samo tako mozemo razumjeti povelju, kojom je kralj Andrija god. 1293. banu Pavlu i njegovoj braci za sva vremena darovao kao nasi j ednu bastinu 5itavu »primorsku bano-