Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/276

prijestolje. Tu ce mu pomagati njegova majka Tomasina i ujak Albertin Morosini (Mauroceno) sa svojim prijateljima u Mletcima. No Andrija iz6ekivao je pomoci i od mleta^ke obcine. U svibnju 1286. trazi on pomoc i savjet u mletackoga duzda. MIetacko je vijece spremno pomoci svojemu gradjaninu; jedino ne zna, kakva da bude ta pomoc- Gotovo u isto vrijeme priblizio se Andrija i gorifikomu grofu Albertu. Dne 6. lipnja 1286. sklapaju u Divinu (Duino) goricki grof Albert i Mletcanin Albertin Morosini ugovor, kojim potonji kao punomocnik »svijetloga gospodina Andrije, Bozjom miloscu hercega slavonskoga« (pro illustri domino Andrea, dei gracia duce Sclavoniae, nepote olim serenissimi domini Andree regis) obecaje, da ce se vojvoda Andrija ozeniti grofovom kcerju Klarom. Tom zgodom bijahu svjedoci ugovora: mletaCka gospoda Albertin Morosini i Marin Pasqualigo za hercega Andriju, zatim plemeniti muz Hugo od Divina ijakov de Ragonia, koji su takodjer u crkvi sv. Ivana taj ugovor potvrdili prisegom. Iz svega se toga razabira, da je herceg Andrija god. 1286. ozbiljno radio, da se s pomocu mletaCke obcine i goriSkih grofova zadobavi prijestolja u Ugarskoj i Hrvatskoj. Ne ima sumnje, da je Andrija pri torn nastojanju nasao privrzenika izmedju nezadovoljnih velikasa ugarskih i hrvatskih. Izvjestno je, da je Andrija i u Ugarsku provalio, budi da sjedne na prijestolje, budi da zavlada bar nekim dijelom drzave. No kralj Ladislav i njegovi prvr^enici suzbiSe srecno i ovaj put nametnika. Herceg Andrija obladao je doduse jednim dijelom drzave, pace je predobio Gisingovce, imenovavsi Gregorija, sina Henrikova, svojim »magistrom dapiferorum« (lipnja 1287.); no poslije ne mogase se odrzati proti jacemu kralju Ladislavu. On bi napokon prinudjen, da zajedno sa svojom porodicom bjezi iz Ugarske u susjednu Austriju, gdje je naSao zaklona i obskrbe u habsburzkoga vojvode Albrechta I. U njega je Andrija ostao kao bjegunac sve do smrti kralja Ladislava. Ladislav bija§e srecno odvratio pogibao, koja mu bijase zaprijetila od Andrije MletCanina. No zato se sada dize na njega rimski papa Honorije IV., kojemu bijahu dodijali vjediti vapaji iz Ugarske. On zaprijeti u ozujku 1287. kralju crkvenim kaznama, pa6e i krizarskim ratom protiv pogana, Tatara i drugih Muhamedovaca, koje je kralj zaSticivao. BuUe papinske ne bise doduse odaslane, jer je Honorije IV. u to umro. No zbor kardinala podhvati se bar zadatka, da izradi slobodu zarobljenjoj kraljici, i da joj se povrate oteti dohodci. U to ime obratiSe se oni 2. kolovoza god. 1287. na ostrogon- skoga nadbiskupa Vladimira, kojemu priposlase i poslanicu, pripravljenu od pape Honorija IV. Zanimljivo je, da se je zbor kardinala obratio takodjer na bracu Gisingovce (vesprimskoga biskupa Petra, i bracu njegovu Ivana, Nikolu i Henrika), neka rade sporazumno s ostro- gonskim nadbiskupom, da se kraljica Isabela oslobodi suzanjstva u m^anastiru na Marga- retinu otoku. Spisi kardinalskoga zbora biSe procitani u drzavnom saboru u Budimu na pocetku prosinca 1287. Svi nazo^ni duhovni i svjetovni velikasi, kao i plemici zakljuciise, da se kraljici imadu povratiti svi dohodci, koji ju idu. Malo zatim obeca i sam kralj kod Ostrogona, da ce se popraviti i okajati sve, sto je dosad zlo uradio; pace u lipnju 1289. izmirio se na drzavnom saboru u Fuenu sa svojom zakonitom suprugom. No vec slijedecega proljeca podigao je papa Nikola IV. iznova tuzbe protiv kralja, daje prigrlio obiSaje Tatara i Kumana, da je svoju suprugu odvrgao, i da je tim narusio mir u drzavi. Papa odluci opet svoga legata poslati u Ugarsku, »da dovede kralja od krivoga puta bludnje na put istine i vjere, te da ga povrati obredima krScanske religije«. Uza to de nastojati, da ga izmiri sa suprugom. No prije nego §to je legat poSao na put, stigla je kralja Ladislava smrt. Kako je Ladislav zivio, tako je i umro. Zanemarivsi posve svoju zakonitu suprugu, bacio se u krilo Kumanima, te Ijubakao s njihovim lijepim, no razkala§enim zenama. Lutajuci s kumanskim vodjama po Biharskoj zupaniji, utaborio se nedaleko od tvrdinje Korosszega. Noću 10. srpnja god. 1290. provališe tri Kumana u njegov šator, te ga umoriše