prava zagrebaCkoga biskupa Timotije. Narocito njezini podanici u virovitidkoj zupanijij zitelji Virovitice i Lipove, ne htjedose zagrebackomu biskupu placati desetine. Na to je cazmanski prepo§t Jakov, po nalogu papinskoga legata Filipa, pomenute zitelje tri put pozvao, da svoju duznost vrSe; no oni se njegovim pozivima ne odazva§e. Napokon na same Sesvete 1280. prepost cazmanski Jakov po nalogu papinskoga poslanika kazni nepokorne zitelje crkvenim kaznama. Sluzeci naime na reCeni dan u crkvi sv. Duha u Cazmi misu, iza evangjelja receni prepo§t zitelje Virovitice i Lipove s dvadeset i cetiri glavara, starjesine i priseznika tih dvaju sela svec^ano udari crkvenim prokletstvom, te imena prokletih izbroji redom; a poslije toga proglasi crkveni interdikt za ditavu zemlju, koja je pripadala drzavini kraljice majke Elizabete (totam terram dominae reginae senioris ecclesiastico subieci interdicto).
Tako je uz ine nevolje ubogu Slavoniju na koncu godine 1280. zatekao još i crkveni interdikt. Sad se tekar razgoropadise knezovi i vlastela slovinska. Najljuce su bjesnili upravo Gisingovci, braca Ivan, Nikola i Henrik. Oni se oboriSe na zagrebackoga biskupa Timotiju, po svoj prilici da ugode kraljici majci. Stadose mu grabiti imanja, kao zupaniju Garesnicu i grad Garic. Uzese pace u svoju sluzbu razbojnike i hajduke, s kojima nastojahu zatrti zagrebackoga biskupa. Najgorc je pustosio neki hajduk Wryz (totius regni praedo et publicus latro), koji je biskupovo mjesto Vasku kod Drave gotovo sasvim unislio i zitelje raztjerao. Pet zena izagnao je sred najvece zime iz njihovih kuca, te su se nevoljnice smrzle. Gisingovci opet pobirali mjesto biskupa desetinu, vodili u suzanjstvo podanike i sluzbenike biskupove, pak ih onda dali mu6iti od hajduka Wryza. To napokon dodija biskupu Timotiji, koji je 13. ozujka 1281. sam svojim o6ima morao gledati, kako mu je Vaska bila grozno poharana i unistena. Biskup Timotija iz Vaske podje u Viroviticu, pak ondje 25. ozujka 1281. udari crkvenim prokletstvom sva tri Gisingovca (bana citave Slavonije Nikolu, zupana Sane, Vrbasa, Garica i Gorice Ivana, i Henrika), kao i njihove privrzenike i pomagace, na celu im spomenutoga vec hajduka. Podpuna anarkija u Ugarskoj i Slavoniji potrajala kraj takih prilika i dalje. Mjesto Gisingovca Nikole, koji je bio izobcen iz katolicke crkve, bio je sada banom citave Slavonije Petar Pakracki (1280. — 1283.). On je revno pomagao kraljicu majku Elizabetu, koja se je u to (1282. — 1283.) svedjer zvala >herceginja citave Slavonije, Macve i Bosne«, te je uz to neposredno upravljala iztocno-slavonske zupanije: vukovsku, pozezku i virovitifiku. MozJa po njezinu naputku, ili bar u sporazumku s njom podijelio je kralj Ladislav koncem godine 1283. Macvu i Bosnu svomu surjaku Stjepanu Dragutinu, kojega bijaSe brat Uros II. Milutin lisio srbskoga prijestolja. U isto vrijeme obasuo je Ladislav slavonskoga bana Petra castima i imanjima, sve radi njegovih zasluga stecenih u borbi s prekodravskim nezadovoljnicima u Slavoniji. Jos 24. travnja povratioje kralj banu Petru posjed Oziag u Baranskoj zupaniji; poslije opet darovao mu je zupaniju Garesnicu i grad Garic, sto je nedavno jo§ pripadalo biskupu zagrebackomu. Po tom sudimo, da je sve jo§ god. 1283. trajao razdor izmedju kraljevske porodice i zagrebackoga biskupa. Tako se je ban Petar miloscu kralja Ladislava silno podigao, te se je u listopadu 1283. ponosito pisao »Petar, ban citave Slavonije, zupan Baranje i Gare§nice«. Njegova imanja sterala su se po velikom dijelu iztoCne Slavonije: on je drzao zemlje u zupaniji Baranj- skoj, Pozezkoj i Krizevackoj, a bio je jama6no protivnik biskupa zagrebackoga, po.^to je primio njemu oteta imanja i zupe. Po svem se tini, da je kralj Ladislav zajedno s majkom Elizabetom prkosio rim- skoj stolici, te da je slabo mario za interdikt, kojim bijase kaznjena oblast njegove majke. K tomu je upravo u to vrijene odrzao sjajnu pobjedu nad Kumanima u Ugarskoj- Odkad se je naime stalo raditi, da se Kumani pokrste i priviknu uredjenu zivotu, zavladalo je medju njima nezadovoljstvo. Pa6e godine 1282. digoSe se oni na kralja pod svojim vodjom Oldamurom. No Ladislav zatrazi pomoc u austrijskoga vojvode
