Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/271

Uz ovake prilike u Ugarskoj nije 6udo, da nije bilo mira ni u Slavoniji. Najmodnije tri knezevske porodice: Gisingovci, Joakimovci i Babonici ostadose unatod ugovorima od god. 1278. svedjer u medjusobnoj zavadi. Svaka je od njih za sebe svojatala bansku 6ast, tako da su u isti mah bila po dva i tri bana, sve po jedan od svake porodice. Cini se medjutim, da je najmocniji od svih bio Nikola Gisingovac, koji se god. 1278. i 1279. zove >banom citave Slavonije*. Smutnje, 6ini se, postadoSe jo§ vede, kad se je koncem godine 1279. kao ban diitave Slavonije pojavio Petar PakraCki, sin kneza Benedikta, onaj Petar, koji se bijase pred nekoliko godina proslavio zajedno s Joakimom Pektarom, boreci se za kralja Ladislava »proti Hrvatima i prekodravskim Ijudima*, koji se htjedoSe osloboditi od kraljevske jurisdikcije. Petar Pakra^ki vec je 31. prosinca 1279- ban Citave Slavonije; kao takav sazvao je sabor ili obci zbor (generalis congregatio) kraljevine Slavonije u Rovisce (Ryucha), u kojem uz ino » zajedno sa svojim drugovima i plemicima kraljevstva* (cum sociis et nobilibus regni) potvrdjuje razlidita privilegija i darovnice. Mozda je njegovu utjecanju po&lo za rukom, te je sklonio kralja Ladi- slava, da je 18. lipnja 1280. u Budimu izdao povelju, u kojoj je izjavio, da pokojni ban Joakim nije bio nevjeran izdajica, kako su ga njegovi protivnici razglasili, nego da je »magistar Joakim radi vjernosti svoje prema kraljevskoj kruni bio od svojih protivnika ubijen*. Cini se, da su se uslijed ove kraljeve povelje primirila braca pokojnoga Joakima Pektara. No za to je i dalje bjesnio rat izmedju Gisingovaca i knezova Babonica, kojima su se u to pridruzili krcki i modruski knezovi Ivan i Dujam, kao i zupan (knez) Gardun. Borba izmedju tih porodica mora da je bila uzasna, jer je dovela gotovo do razsula i skrajnjega siroma§tva kraljevine Slavonije. Napokon se je morao i tu umijeSati sam kralj Ladislav, zapovjedivsi knezovima Gisingovcima, da se izmire sa svojim protivnicima. Bilo je to 30. listopada 1280. u gradu Ozlju. Tu se nadjo§e na okupu tri Gisingovca, magistar Ivan, zupan Vrbasa i Sane, Nikola ban citave Slavonije, i vesprimski biskup Petar. Oni utanaaiSe mir s Babonicima (banom Stjepanom, knezom Radoslavom, Nikolom i Stjepanom), krdkim knezovima Ivanom i Dujmom, kao i zupanom Gardunom. Obje ratujuce stranke oprostile si medjusobno nanesene nepravde i stele, a Gisingovci obrekoSe, da ne ce dirati u posjede knezova Babonica ni u imanja zupana Garduna. Ugovor mira potvrdio je i zagrebadki kaptol 17. studenoga 1280. Ali Slavonija uza sve to nije doiekala mirnih dana, poSto je sama kraljica mati Elizabeta, >herceginja Citave Slavonije. gazila pravo i zakon. Kao vlastnica zupanija iztoCno-slavonskih: vukovske, pozeike i virovititke uzkracivala ona dohodke i stezala