Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/270

Dugo se razpravljalo i natezalo, jer je ban Nikola bio tvrda srca, te nije htio ni cuti o izmirenju, dok se ne osvcti ubojicama svoga brata. Posrednici izlagahu, kako se tim kraljevstvo Slavonije do kraja ponistuje, kako je narocito zelja kraljeva, da dodje do mira. Tek nakon duga nagovaranja smek^a se srce bana Nikole, te privoli na mir. Glavne pogodbe bijahu: Ban citave Slavonije Nikola ustupa Babonicima u vjecno imanje grad Stenicnjak, a Babonici ustupaju Nikoli zemlju Zlat. Ban Nikola pristaje nadalje, da Babonici zadrze svoja nasljedna i stecena imanja u Podgori, Sani i drugdje, za koje imaju povelje; osim toga dopusta, da Babonici zadrze Dreznik, obje zupe Pset, Novigrad, Goricu i Pe- trinju, sto im bijahu nedavno (20. travnja 1278.) ustupili knezovi Gisingovci s privolom pokojnoga hercega Andrije. Ban Nikola ne moze traziti od Ijudi (podanika) knezova Ba- bonica ni banskog konaka ni poreza od sedam dinara, ni druge banske poreze, jer ih je ban Joakim bio nemilo opljadkao. I ako bi kada ban Nikola htio u poslu bano- vine da potegne na odgovor Stjepana iRadoslava Babonica, neka to bude u nazoCnosti budi biskupa budi kaptola. Obje stranke zaklinju se na razpelo, da ce tvrdo drzati ovaj mir, koji ce i kralj Ladislav potvrditi. Da li je to kralj Ladislav zaista u6inio, nije izvjestno; no 1. srpnja zaprijetio je ostrogonski nadbiskup Vladimir na molbu zagrebadkoga biskupa Timotije crkvenim prokletstvom onima, koji bi prekrsili tezkom mukom utana6eni mir. Ali mira ne bi ipak, ni u Slavoniji ni u Ugarskoj, a kriv je tomu bio sam kralj Ladislav sa svojom majkom Elizabetom. Ladislav bio je od svoje majke, rodjene Kumanke, vrlo zlo odgojen, te je kao mladic stao zivjeti pustopasno i neuredno. Za svoju zakonitu zenu, Isabelu napuljsku, stao slabo mariti, vec se pomamio za lijepim i razkalaSenim Kumankama. U obce je sasvim zavolio Kumane. A ti su jos zivjeli posve na nomadsku bez stalnih obitavalista, u svojim pustenim satorima, preziruci krscansku vjeru i drzeci se svojih starih poganskih obicaja. Cesto bi provaljivali u pitome krajeve ugarskih velikasa i crkvenih dostojanstvenika, te bi nebrojene krScane hvatali i vodili u robstvo. Zulum Kumana dodijao napokon i rimskoj stolici. Papa Nikola III. posla pod jesen 1278- zasebnoga legata, firmanskoga biskupa Filipa u Ugarsku, da pokrene crkvene i politicke reforme u toj zemlji. Izprva je kralj Ladislav kuSao papinskomu legatu 6initi zapreke; no poslije je ipak podupirao njegovo nastojanje, da se Kumani uljude i privedu u krilo krScanstva. Ljeti 1278. obecase dvije starjesine kumanske u ime svojega puka, da ce svi, koji jos nijesu krsteni, primiti sveti krst i zivjeti po odredbama crkvenim, da ce nastavati u stalnim prebivaii§tima i drzati se obicaja krScanskih, da ce se okaniti robljenja i ubijanja, te vratiti sve zarobljenike i imanja, oteta plemicima i crkvama. Nasuprot obeca kralj Kumanima, koje je proglasio ravnima ugarskim plemicima, da ce im dati za stano- vanje krajeve izmedju Tise i Dunava i uz pritoke Tisine, koji su ostali pusti iza tatarske provale. No ne prodje mnogo, a nestaini kralj udario opet protivnom strujom. Kad je legat u rujnu 1279. u Budimu sazvao pokrajinsku sinodu, da izradi reformu ugarskoga svecenstva i da osigura prava crkve i svecenstva od nasilja svjetovnoga i od drzavne vlasti, zapovjedi kralj gradskomu sudcu i gradjanima u Budimu, da ne puste prelate k legatu u kasteo, i da im ni za novae ne dadu hrane. Pace kralj sam podje medju Kumane, primi njihov nacin 2ivljenja, te odnemari uz kumansku Ijubavnicu svoju zakonitu suprugu, kcer napuljskoga kralja Karla I. Anzuvinca. Kad je na to legat kaznio Ugarsku interdiktom, a kralja crkvenim prokletstvom, zarobi Ladislav god. 1280. legata i predade ga Kumanima. No zato zarobiSe opet velikaSi kralja, te ga pustise na slobodu tek onda, kad je u kolovozu iste godine legatu dao zadovoljstinu i obrekao, da ce tocno izvrSiti sva prije zadata obecanja, a narodito odredbu proti krivovjercima. Jednako obeca 19. kolovoza 1280. i kraljeva mati Elizabeta, koja se zove >starija kraljica Ugarske, herceginja Ma6ve i Bosne«. I ona obre6e legatu Filipu, da ce u svojim oblastima MaCvi i Bosni, kao i u zupaniji Pozezkoj i Vukovskoj izvrsivati sve odredbe protiv krivovjeraca, a to ce 6initi i njezini podanici.