Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/265

U ob(fe je strah od 6e§koga kralja god. 1273. drzao ugarske velikase na okupu uz mladoga Ladislava i njegovu majku Elizabetu, koja je s privolom svih velikasa (omnium baronum consensu) te godine darovala magistru Aladaru neke posjede u Pozezkoj zupaniji. No vec god. 1274. pojaviSe se razmirice i smutnje tako u Ugarskoj kao u Hrvatskoj. Najprije planuse razmirice u Hrvatskoj i Dalmaciji, gdje je bio banom bribirski knez Pavao I. Subic, podjedno knez gradova Trogira i Spljeta. Vec na pocetku god. 1274. bijaSe zestokih borba radi tvrdinje Klisa. »Gosti« grada Klisa bill su napadnuti od nekoga, valjda od protivnika kralja Ladislava, a njima su u pomoc pritekli kralju vjerni Trogirani. Malo zatim pojaviSe se razmirice izmedju Spljeta i Sibenika s jedne strane, a Trogira s druge. Trogir se zavadio sa Spljetom radi medja, a sa Sibenikom radi toga, sto se Sibendani u crkvenom pogledu nijesu htjeli viSe pokoravati trogirskoj biskupiji, vec su radili, da se u njihovu gradu osnuje zasebna biskupija. Vec 24. travnja 1274. zapoyijeda kralj Ladislav »potestatu Jurju i obcini sibenskoj«, da puste Trogir na miru i da vi§e ne nanose §tete tomu gradu, jer je on Trogir primio u >svoJu zasebnu milost i zastitu<. Poziva jo§ Sibendane, da k njemu poslju »dastne ljude«, jer ce i on domala doci u one krajeve, ako Bog dade. Dne 10. kolovoza pise opet kralj pismo Spljecanima, koreci ih, sto uznemiruju Trogirane, i sto su protjerali iz svoga grada neke njegove privrzenike. Ladislav ih s toga poziva, da se okane dirati u Trogirane, ako ga priznavaju za naravnoga gospodara Ugarske i Hrvatske (si eum naturalem dominum regni Hungariae et Croatiae cognoscunt), zatim da prime opet prognane sugradjane, i da do Miholja (29. rujna) po§lju na njegov dvor neke odlicnije gradjane, koji ce s njim potrebito udesiti za dobro stanje kraljevine Hrvatske (de bono statu regni Croatiae). Za till borba izrnedju dalmatinsko-hrvatskih primorskih gradova bijase se primorski ban Pavao jamacino priklonio Spljetu i Sibeniku. Ali Trogirani stall proti banu dozivati kralja. Ladislav na to pisao iz Budima i Trogiranima i banu Pavlu, obima 13. kolovoza 1274. U pismu Trogiranima tje§i i bodri ih kralj ovako: »Po§to ste djela vjernosti vazda neumorno izvrSivali, to vas kraljevskom sklonosti nagradjujemo. Kako medjutim poradi ratnih nezgoda ne mozemo u taj mah otici u one krajeve, obznanjujemo vasoj vjernosti, da cemo naskoro poslati k vama takva Covjeka, koji ce vas braniti i od Pavla, koji zamjenjuje primorskoga bana, kao i od gradova Spljeta i Sibenika, a i od svih, koji vas uznemiruju. » Banu Pavlu pak porucuje kralj: »Ladislav banu Pavlu pozdravljenje i milost. Tuzila se je nama obcina gradjana trogirskih, da ih ti ne prestajes uznemirivati, trazeci od njih talaca, da bi li bili duzni sluziti, i navaljujuci na zemlje njihove, i nanoseci im mnoge druge nepravde. Posto mi ne damo, da nase goste (hospites) itko uznemiruje, zapovijedamo ti tvrdo ovime, da se posve okaniS dirati u Trogirane, i da ne da§ toga ciniti ni braci svojoj ni ikomu drugomu, pak ni gradjanima Spljeta i Sibenika. Ako si primio taoce, povrati ih, ako ih oni (gradovi) imadu, neka ih oni natrag dadu. Nemoj inaCe raditi, tako ti milosti moje! Sudce u gradovima Trogiru, Sibeniku i Spljetu ne trpi nipoSto, ako nijesu iz nase drzave; a zitelje, koji su radi vjernosti prema nama iztjerani iz Spljeta, dovedi natrag u ime nasega ugleda, i povrati njima sva dobra i imanja njihova.«  Ne zna se, kako su djelovale kraljeve poslanice. No ved 16. kolovoza spominje se u jednoj izpravi, kako je trogirski biskup Kolumban prokleo izabranoga biskupa §ibenskoga Pavla (Ugrina) i sve, koji su doprinijeli k njegovu izboru, a povrh toga je obcinu sibensku i njezin kotar udario crkvenim interdiktom. Na to su zaredale straSne smutnje ne samo u primorju, nego i u ditavom kraljevstvu hrvatskom. Uz Splje(5ane i Sibencane pristali i hrvatski velikaSi (Spalatenses et Sybenzani nobilibus omnibus et potentioribus Sclauoniae sociati contra civitatem Traguriensem), pak zahtijevali, da trogirski biskup priznade samosvojnost §ibenske biskupije i njezina biskupa Pavla