L A D I S L A V III. (IV.) K U M A N A C.
1272. — 1290.
Ladislavu III. Kumancu bijase tek deset godina, kad ga je zapalo prijestolje. Otac ga bijase jos kao malo dijete ozenio Isabelom, kcerju napuljskoga (siciliskoga) kralja Karla I. iz porodice Anzuvinske. Posto mu je i sestra Marija bila udata za napuljskoga kraljevica, to su vladari napuljski iz Anzuvinske kuce stali odsad mnogo utjecati u prilike ugar- skoga i hrvatskoga kraljevstva. Vec 22. srpnja 1272. poziva§e napuljski kralj Karlo I. sve prelate, knezove i barune u Ugarskoj, da budu vjerni i odani zetu njegovu Ladislavu i zeni mu Isabeli. Za nedorasloga kralja Ladislava upravljaSe drzavom majka njegova Eli- zabeta Kumanka, a glavni savjetnik i pomaga6 njezin bija§e njezin Ijubimac, sada opet ban 6itave Slavonije Joakim (Ivadin) Pektar. No tini se, da je nova vlada imala brojnih i zestokih protivnika ne samo u Ugarskoj, nego i u hrvat- skom kraljevstvu. Jedva §to bi Ladislav vjentan za kralja u Stolnom Biogradu, prijeti on 24. kolovoza 1272. ziteljima grada Trogira u Dalmaciji ovim pismom: »Neka znade vasa vjernost, da smo ovjenfani krunom kraljevstva naSega i okru- njeni s Bozjom pomocu. Kralji i vladari drzava, koje se naokolo nas prostiru, s nama su u dobrom miru i savezu. S toga vam tvrdo zapovijedamo nalazudi, da u svem, ko se tide nas i naSega Ijubljenoga bana Joakima, postupate vjerno tako, da vas mozemo svakim dobrom nadijeliti. Znajte bo, da premda smo sada jo5 u djeiadkoj dobi, ipak imademo po Boijoj milosti toliku viast, da moiemo snaino svladati sve, koji
