Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/262

hrvatskim banom Joakim ili Ivačin Pektar (1270—1272.), sin Stjepana de genere Gutkeled, koji je za Bele III. bio ban čitave Slavonije i kapetan Štajera. Taj je Joakim pomagao vjerno svoga kralja ne samo pri vanjskim poduzecima, nego i u upravi hrvat- skoga kraljevstva. Bio je pak Joakim Ijubimac kraljice Elizabete. Kralj Stjepan ne samo da je u Hrvatskoj potvrdjivao darovnice i privilegija svojih predsastnika, nego je takodjer nagradjivao redom svoje privrzenike, koji su ga prije pomagali u borbi s otcem. Stjepan kralj boravio je koji put i u Hrvatskoj. U kolovozu 1271. desio se je u Bihacu na Uni, a u lipnju 1272. u Toplicama, danasnjem Topuskom. Cini se, da je i svoga prvo- rodjenoga sina Ladislava imenovao hercegom Sitave Slavonije; no po.^to je taj sin bio jos dijete, vrsio je sam hercezku vlast. Zanimljivo je, da ga ceski kralj u izpravi, kojom sklapa s njime mir, narofiito zove » hercegom citave Slavonije*. Godine 1272. darova kralj Stjepan blagajskomu knezu Nikoli iz porodice Babonica, koji mu bijase mnoge sluzbe u6inio, dok je jo§ bio vojvoda u Stajerskoj, mjesto Samobor, da mu tako nadoknadi §tetu, koju mu bijase nanio ceski kralj Otokar, otev§i mu nakon mira sve njegove gradove i posjede u Stajerskoj. Jo§ u drugoj polovici lipnja 1272. bio je hrvatskim banom Joakim Pektar. No poslije kano da se je s kraljem razkrstio, jer se kao bani spominju bivsi palatin Mojsija i onda Henrik Gisingovac, koji se bijaSe iz Ceske vratio i s kraljem izmirio. U isto vrijeme po prilici bijaSe kralj Stjepan posao na jug u Srbiju, da utalozi razmiricu izmedju kralja Stjepana UroSa I. i njegova sina Stjepana Dragutina, svoga zeta. No deseci se u tudjini docu najednom, da je bivsi ban hrvatski Joakim Pektar ugrabio njegova starijeg sina Ladislava i odveo ga sa sobom u grad Koprivnicu. Stjepan planu kao Ijuti ris, ostavi s mjesta Srbiju i pohita za otmicarem. Ali od jada i napora u Ijetnoj zegi razboU se i umre malo zatim u svojoj trideset i trecoj godini. Stjepan VI. ostavi za sobom dva sina, spomenutoga vec Ladislava i Andriju, zatim 6etiri kceri. Katarina bijase posla za srbskoga kraljevica Stjepana Dragutina, a Marija za napuljskoga kraljevica Karla, potonjega kralja Karla II.