Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/260

1. Granice obiju drzava ostaju, kako su bile za smrti kralja Bele III.; razmirice, koje hi mogle nastati radi medja, konacno ce rijesiti ostrogonski nadbiskup i olomuSki biskup (parbe na medjama Kranjske, KoruSke i Slovenske marke prema Hrvatskoj rje§avat ce ^banus totius Sclavoniae* i kapetani KoruSke i Kranjske). 2. Stjepan kralj odrice se u ime svoje i svojih nasljednika svih prava na Stajersku, Korusku, Kranjsku i Slovensku marku. 3. Jos se odride svih krunskih dragocjenosti , koje je njegova sestra Ana, udovica bana macvanskoga, odnijela k svomu zetu u Cesku. 4. Stjepan prekida svaki savez s akvilejskim patrijarkom; nasuprot obecaje Otokar, da ne ce pomagati Stjepana Mletcanina, posmrtnoga sina Andrije I. (ut Ungariae rex a Philippi, electi Aquileensis, et Bohemus a Stephani Lorn bard i, nepotis marchionis Estensis, foe- dere discederent.) 5. Gradovi i tvrdinje ugarskih velikaSa, koji su prebjegli u Cesku, vracaju se ugarskoj kruni; ti se prebjegi moraju zadovoljiti imanjima, koja im je Otokar podijelio u svojim zemljama. Ako bi Ugarsku uznemirivali, izgubit ce i ona imanja, te ce biti prognani iz ce§ke drzave. Stjepan ne ce ih vise k sebi primiti, a tako ce ukloniti i one barune, koji su iz Otokarovih zemalja do§li u Ugarsku. 6. U buduce ne ce nijedan kralj primati prebjega niti ce ih zaSticivati. 7. Stete nanesene u ratu na- doknadit ce se izmjenice, kako je utanaceno. 8. U taj mir ukljucuje Stjepan sve svoje saveznike: francuskoga kralja Filipa III., sicilskoga kralja Karla I. i njegova prvorodjenca Karla (svoga zeta), bizantske careve, Belu herCega od Ma5ve i Bosne (svoga necaka), srbskoga kralja Stjepana Urosa I. i njegova sina Stjepana Dragutina (svoga zeta), cara bugarskoga, viSe knezova ruskih i poljskih, i napokon bavarskog