S T J E P A N VI. (V.)
1270. — 1272.
Kralj Stjepan namah iza otčeve smrti pohita u Stolni Biograd, i dade se ondje drugi put okruniti za kralja. S njim zajedno ovjenčana bi i kraljica Elizabeta. Tom se je prigodom našlo na okupu sila svjetovnih i duhovnih velikaša, kao i čitavo plemstvo, najbolji znak, kako se je narod novomu kralju radovao. Stjepan se zajedno sa svojom suprugom zakune, da ce domovinu braniti i oko njezina dobra nastojati, da ce pravice i slobostine plemstva postivati, te sva imanja i posjedepovratiti, kojesupredji njegovi zakonitim vlastnicima pooteli. Stjepan bijase podhvatljiv i odlucan vladar. Dakako da je uza to bio i silovit, tvrd a mozda i okrutan, 6emu su jamadno doprinijeli njegovi doziv- Ijaji za otc^eva zivota. Nije s toga ni tudo, da su se njega zacali svi ne- kadanji protivnici njegovi. Tako se zgodi, da je namah na poCetku njegova vladanja pobjegla iz Ugarske rodjena sestra njegova Ana i otisla k svomu zetu, 6eskomu kralju Otokaru. Ana ponijela sa sobom i sve krunske drago- cjenosti, §to ih bijaSe dobila od pokojnog otca (krunu, mac, i drugo). S njom umace i vise velika§a, medju njima Henrik Gisingovac, ban ditave Slavonije, sa svojim sinom Ivanom, koji je drzao na stajerskoj medji vise tvrdih gradova, te je sada sve to predao svomu zaStitniku. Kralj planu, kad je za to doduo, te odluci obnoviti rat s ceSkim kraljem. No razloga ratu bilo je»i drugih. Vojvoda koruski Ulrik bijase jos godine 1268. imenovao
