Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/256

se onaj, koji bi mir pogazio, zajedno sa svojim najodli6nijim 6astnicima kazni crkvenim prokletstvom i interdiktom. Uza sve to ne bi mira izmedju otca i sina. Mladi kralj oteo svojoj majci neke posjede u Erdelju, nadalje ugrabio vise gradova udovici nedavno umrloga bana ma- cvanskoga Rastislava, svojoj rodjenoj sestri Ani i ujezinim sinovima Mihajlu i Beli. Bilo je to god. 1264. Tek nastojanju pape Urbana IV. podje za rukom, te iznova utana^i mir izmedju otca i sina. Malo iza toga slavio je nesrecni kralj Bela III. veliku porodiCnu slavu, naime vjenc^anje svoga Ijubimca sina Bele, hercega hrvatskoga, s braniborskom kneginjom Kunigundom. Obavljalo se vjendanje blizu utoka Fisave u Dunav (tri milje nize Be6a) dne 5. listopada 1264. u dragocjenim Satorima. Otokar opremio zaru^nicu i kao domacin priredio gostbu, na koju je pozvao knezove i plemstvo susjednih zemalja. Sam Otokar doveo mladenku, a kralj Bela sa suprugom Marijom Ijubimca sina. Oba se dvora takmila, koji ce veci sjaj pokazati. Ljetopisci pri^aju, da su Ugri imali grimizne haljine, obrubljene sivim i §arenim krznom, kalpake zakitili nojevim perjem, a duge brade izprepleli draguljima i biserjem. Mlada Kunigunda bila ovjen^ana diademom, vri- jednijim od kraljevske krune englezke. Nakon vjen6anja izvodile se vitezke igre, a na to mladi herceg Bela jos onu ve6er odputova sa svojom suprugom u Hrvatsku, u grad Knin. Poslije god. 1264. nije stari kralj Bela III. docekao vise srecnih ni radostnih dana. Zivot mu ogorcavao prvorodjeni sin Stjepan. Nakon ponovnih borba ugovoren bi opet 23. ozujka 1266. mir. Stjepan ostade nezavisan u svom vladanju i posve ravan svomu otcu. No ne prote6e ni godina, a rat buknu i opet. Za pravi se uzrok ratu ne zna tocno. Stjepan se doduse tuzio, da ga roditelji nepravedno progone, a njegovje sin La- dislav IV. Kumanac, poslije jednom prigodom uztvrdio, da je Bela III. htio sina Stjepana liSiti prvorodstva i prava na prijestolje; ali se ne moze ustanoviti, da li te tvrdnje stoje. Medjutim nema dvojbe, da je taj put ba§ kralj Bela III. navalio na sina, i da se je valjano pripravio za rat. Izprva bilo je mladomu kralju vrlo tijesno; neprijatelji zarobili mu suprugu i sina, a njega sama zatjerali u skrajnji kut Erdelja i opasali ga u nekom gradu nedaleko od Brasova. No najednom okrenula se sreda. Stjepan se oslobodio i potjerao neprijatelje na zapad. Kod Isaszega, tri milje PeSti na iztoku, zametnula se osudna bitka (1267.) Vojsku staroga kralja vodili su macvanski ban Bela, sin obudov- Ijele kraljevne Ane Rastislavne, zatim tadanji palatin Henrik Gisingovac, i napokon austrijski vitez Preussel. No mladi kralj Stjepan odrzao pobjedu. Preussel pogibe u boju, palatin Henrik sa svoja dva sina bi zarobljen, jedini macvanski ban Bela spase se bi- jegom. Nesrecni kralj Bela III. morade se sada opet pomiriti sa sinom. Uslovi mira nijesu poznati, no jamacno se nijesu razlikovali od predjaSnjih ugovora. Stjepan ostade i dalje gospodar iztocne Ugarske i Erdelja, dok je mladji brat Bela zadrzao cast i vlast hercega u Slavoniji, Hrvatskoj i Dalmaciji. Sve do konca god. 1267. herceg je Bela stajao pod skrbnictvom svoje majke Marije i bana Rolanda. On se doduse vazda zove »herceg 6itave Slavonije« ili >slavni herceg Slavonije« (inclytus dux Sclavoniae); no on ne izvrsuje sam nikakve vlasti. Tek god. 1268. preuzima Bela sambstalno upravu svojega vladanja (ducatys anno primo). On se odsad u javnim izpravama zove »herceg c^itave Slavonije, Dalmacije i Hrvatske«, on imade svoj zasebni dvor i svoga kancelara, koju Cast vrsi kninski biskup Vladislav. Brojne povelje i druga pisma iz god. 1268. i prve polovice 1269. svjedode, da je herceg Bela u svojoj oblasti mnogo i koristno radio, dakako vazda sporazumno sa svojim otcem, a uz pomod novoga bana Henrika Gisingovca, nedavno jo§ ugarskoga palatina. Tek §to je Bela samostalno stao upravljati svojom hercegovinom (cum post emancipa- tionem per patrem regem Belam regimen ducatus adeptus fuisset), potvrdjivao je povelje svoga otca u Zagrebad;koj, KrizevaCkoj i Zagorskoj zupaniji. U travnju 1269. izdade Bela (dux totius Sclavoniae, Dalmatiae et Croatiae) povelju knezu Ivanu od