Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/254

Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice

i Dalmacija bile posve mirne. Nije se bilo bojati ni domacih smutnja, ni vanjskih na- vala neprijateljskih. Pa6e i Omi§ani s Kacicima mirovali su u to vrijeme, pak je kralj Bela III. god. 1258. »plemice OmiSke, na ime kneza Osora, Radosa i citavu obcinu (Omis)« primio u svoju milost, te im podijelio mnoge sloboStine, koje su uzivali ostali plemici njegova kraljevstva. Zajamcio im je torn prigodom slobodno uzivanje njihovih kuca, zemalja i vinograda, te odredio, da ni ban ni kastelan ne smije nijednoga od njih zarobiti ni baciti u tamnicu, ako to ne bi prije sud odredio. Jedino je kralj pridrzao kasteo Omiski, kao i neke zarobljenike, kao Juru, valjda za taoce. Kao svjedok te kraljevske darovnice navodi se Stjepan, ban citave Slavonije i kapetan §tajera, zatim neki zupani, izmedju njih i varazdinski zupan Andrija. No dok su Omi§ani i dalje miro- vali, pobunise se god. 1259. zitelji zupe Poljica u susjedstvu Spljeta. Ne zna se, sto su Poljidani skrivili, no Spljecani ih obijedise, da su nevjerni »kraljevskoj kruni«. Spljecani, kojima je tada bio potestatom krCki knez Vid, utanadise savez s Trogiranima proti Poljicanima, pak pozvase i primorskoga bana Butka, da ih pomaze u ratu »za cast kra- ljevske krune«. Butko, »Bozjom i kraljevskom miloscu primorski ban«, odazvao se Splje- canima, te 19. ozujka 1259. utanacio s njima ugovor, da ce pomagati u tom ratu gradove Spljet i Trogir, i da ne ce bez njih ugovarati o miru. Kako se je rat vodio i svrsio, nije zapisano. Nakon mira s Seskim kraljem Otokarom kralj je Bela uCinio neke promjene u vladanju svoje drzave, koje su bile kobne ne samo za nj i njegovu porodicu, nego i za ditavu drzavu, tako da je posljednji decenij njegova vladanja izpunjen samim smut- njama u kraljevskoj porodici. Godinom 1260. nestade takodjer vrloga i vjernoga bana Stjepana — bit ce da je umro; — i tako je kralj izgubio mudra i odana savjetnika. Cini se, da je odsad vise nego prije stala na kralja Belu djelovati njegova supruga Marija, grcika carevna, pak da je kralj njoj za volju koje §ta Cinio, 6im je pokrenuo grozne smutnje. Sluti se, da je Bela upravo po naputku kraljice stao odnemarivati svoga prvorodjenca sina Stjepana, mladoga kralja, pak da je poceo pogodovati mladjega sina svoga Belu. No mozda je tomu doprineslo i to, §to se je mladji sin Bela imao ozeniti Otokarovom necakom Kunigundom, te je otac htio, da i njega opremi §to sjajnije vlaScu i zemljama. Bilo kako mu drago, kralj je Bela jos god. 1260. ucinio zamasne i kobne pro- mjene u upravi svoje drzave. Prvorodjencu svomu, kralju Stjepanu, oduze dosadanju cast hercega Citave Slavonije, te mu predade na upravu iztocne krajeve svoje drzave, naime vojvodinu Erdelj i zemlju Kumana (dux Transilvaniae et dominus Cumanorum), kao i neke slavonske zupanije, narocito pak Vukovsku i Srijemsku. Za hercega Citave Slavo- nije proglasi mladjega sina svoga Belu, jos djecaka, za kojega bi upravljala hercegovi- nom majka Marija. Da bi ona mogla uspje§nije upravljati, imenuje kralj za bana citave Slovinske zemlje dosadanjega palatina ugarskoga, Rolanda od plemena Ratolthova, koji je banovao od 1261. — 1267. No sve te promjene nijesu bile pocudne ni Hrvatima, a jos manje prvorodjencu Stjepanu. Vec god. 1261. desi se kraljica u Slovinskoj zemlji, u gradu Zagrebu, te sama veli, »da je do&la u kraljevslvo Slavonije poradi uredjenja i obnovljenja svega stanja' u hercegovini sina svoga, hercega Bele« (cum in regnum Sclavonic ad ordinandum et re- formandum totum statum ducatus filii sui ducis Bclae intrasset.) Tu u Zagrebu saletiSe ju tegobama gradjani brda Gradca, te ih ona oslobodi od placanja 200 pensa, §to bi ih morali davati svake godine banu. Osim toga proglasi ona obcinu na brdu Gradcu posve nezavisnom i slobodnom od svake vlasti zagrebackoga biskupa. Iz Zagreba i§la je kraljica sa sinom, djeCakom Belom, najug, vodeci sobom veliku vojsku Ugara, Slavcna i Kumana, i pozivajuci hrvatske velikase i plemena, da se poklonc Bcli kao svomu hercegu. Tako dodje ona napokon u Knin, gdje je dulje boravila, okruzcna velikim brojem velikaSa