nicima kralja Bele. Bela dobi veci, juzni dio Stajerske od Semmeringa do koruske medje, a Otokar sjeverni. Ugarski kralj odrece se Austrije, a novi ceski kralj Przemysl II. Otokar preostale Stajerske. Malo zatim, dne 1. svibnja sastadoSe se oba kralja u Pozunu, te utanaSiSe konacni mir. Otokar odrece se torn prigodom naslova vojvode stajerskoga. Sada posla Bela svoga prvorodjenca Stjepana u Stajersku, da bude ondje vojvodom (dux). No prije ozeni petnaestgodisnjega mladica kumanskom djevicom Elizabetom^ s kojom ga bijase vec pred deset godina zaruSio. Da bi mladi vojvoda mogao uspjesnije novo stecenom zemljom upravljati, dade mu za savjetnika izkusnoga i vjernoga bana hrvatskoga Stjepana. Mladi kralj zove se odsad vojvoda ili dux Stajerske, a ban Stjepan »kapetanom Stajerske* (banus totius Sclavoniae et capitaneus Styriae). Uz bana Stjepana pomaze mladoga kralja i vojvodu takodjer Nikola Babonic, knez od Blagaja. Vec u rujnu 1254. desi se ban Stjepan u stajerskom Gradcu, pak okruzen od domacih velikasa drzi tamo sud. Posto su ga medjutim vazni poslovi zvali u hrvatsko kraljevstvo, ne mogase dulje ostati uz svoga gospodara, vec imenuje zemaljskog sudca Gottfrieda od Maribora i zemaljskoga marsala Fridrika Optujskoga, svojim namjestnicima. No to bijase zlo, jer je time ozlojedio ostalu gospodu stajersku, koja su bila zavidna svojim drugovima. Kralj Bela bijase god. 1254. na vrhuncu svoje srece, modi i slave. Hrvatskom i Dalmacijom upravljao je tada drugi neki ban Stjepan, koji se zove »ban primorski* i zupan triju polja«, te koji je tako zamjenjivao odsutnoga bana 6itave Slovinske zemlje. U Bosni bijase vec oko 1250. nestalo vrloga bana Mateja Ninoslava; poslije njega uzpeo se na banski stolac njegov rodjak Prijesda; no posto je on bio osobito odan katolidkoj crkvi i kralju Beli, zaredase opet u Bosni smutnje i borbe. Za till smutnja izgubio je doduse Prijesda svoju banovinu, ali i Bosna izgubi svoju slobodu, jer ju je kralj Bela p^korio (1254.) i nametao joj bane po svojoj volji. U isti mah svladao je Bela i Humsku z2mlju, kojoj se gospodar ne zove vise knezom, nego samo zupanom, i koji sam u jednoj izprayi od 22. svibnja 1254. izpovijeda: »ja zupan Radoslav jesam vjeran kletvenik (vazal) gospodinu kralju ugarskomu*. Tu premoc kralja Bele mucno je gledala mletacka obcina, pak je nastojala, da smeta vladanju njegovu u dalmatinskom primorju i na otocima. Ona je u to vrijeme pokorila otok Korculu svojoj vlasti, te je tim pogazila ugovor od god. 1244. No ban Stjepan pohita iz Stajerske na jug i zaprijeci duzda Rajnerija Zena u daljem napredovanju; neki tvrde, da je mletacka obcina morala ca i Zadar Beli povratiti, no za to nema nikakvih dokaza. Velika je bila vlast bana Stjepana u to doba. On je zapovijedao od Semmeringa. do Dubrovnika, i od Senja do Drine. Upravo ogromna ta drzavina bila je i razlog, da nije mogao svagdje onako djelovati, kako bi trebalo. Narocito u Stajerskoj smetao je 6eski kralj svedjer njegovim gospodarima, kralju Beli i mladomu vojvodi Stjepanu, radeci neprestano svakim nacinom, da oblada prije ili poslije i torn vojvodinom. On je u to ime upotrebio i smutnje radi nadbiskupije solnogradske, pod koju je Stajerska spadala; a nije se ni zacao buniti Stajersku gospodu proti vojvodi Stjepanu i njegovu zamje- niku. Tako planu iznova zestok rat izmedju ceSkoga i ugarskoga kralja (1258.), za kojega je ban Stjepan svima silama radio, da uzdrzi Stajersku svojim gospodarima. Jos 25. svibnja 1259. saborovao je mladi kralj Stjepan u stajerskom Gradcu, gdje se bijahu oko njega skupila svjetovna i duhovna gospoda te vojvodine; no vec u prosincu iste godine pobunila se vecina stajerskih staleza proti njemu, te priznala ceSkoga kralja za
- Nekako namah iza tatarske provale bijasfc kralj Bela upravu hrvatskoga kraljevstva ovako uredio: Kra-
Ijevstvom vladat de h e r c e g (dux) od kraljevskoga roda, a njemu de biti pokoma d v a bana : hrvatsko- dalmatinski i slovinski (slavonski). Ako nema hercega kraljevskoga roda, vrsi njegovu vlast slovinski ban kao ban ditave Slovinske zemlje, a njemu de se pokoravati hrvatsko-dalmatinski ban i zvat de se tada primorski ban (banus maritimus).
