Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/251

zove svojim »kumom« (compater); bill su tu nedvojbeno kr^ki i bribirski knezovi. Krikim knezovima Fridriku, Bartolu i Vidu, sinovima kneza Vida, potvrdi opet zupe Modruse i Vinodol uz pogodbu, da mu sluze s jednom sajkom i jednom barkom, kad bi sam do- §ao u primorske strane; ako bi se pak podigla hrvatska vojska (exercitus croaticus), da sluze u njoj do gore Gvozda sa 20 dobro opremljenih vojnika, a iza Gvozda sa deset. Kralj se sjetio ovaj put i bribirskih knezova od plemena Subic. U posebnoj povelji od 23. studenoga 1251. spominje on, kako su vjerni knezovi Stjepko i Jakov, sinovi kneza Stjepana, zajedno sa svojim rodjacima, plemicima od Bribira, vjerno stajali uz kralja svakom zgodom: i za odmetnika Domalda i za tatarske pro vale, a i za smutnja poslije odlazka Tatara; zato im potvrdjuje zupu Bribir, koju im bijahu nekad darovali praroditelji njegovi. No i druge vjerne dariva§e kralj. Ljubljenomu banu Stjepanu podi- jeli za njegove velike zasluge neke zemlje i posjedovanja izmedju Kupe i Novigrada, zatim izmedju Knina i Une; banovcu (vicebanu) Api, rodjaku bana Stjepana, darova neku zemlju kod grada Pseta ili PaScenika. Ali ne zaboravi ni vjernih gradova pri- morskih. Na molbu bribirskoga kneza Danila potvrdi vjernomu gradu Sibeniku stara njegova privilegija i citav kotar Bosiljine. Tako je kralj Bela nastojao primiriti i udobrovoljiti kraljevstva i banovine na me- djama svoje drzave, da bi mogao svu svoju paznju obratiti na zapad, na bogatu ba§tinu Babenbergovaca. Pri torn pomagat ce ga zasluzni ban Stjepan. Ugarska vojska vec je od god. 1248. provaljivala u Stajersku, a od god. 1250. i u vojvodinu Austriju. Naj- opasniji takmac Belin bio je 6e§ki kralj Veceslav I., koji je radio, da obje vojvodine pribavi svomu sinu Otokaru. Potonji se pa6e ozenio godine 1252. mnogo starijom Margaretom, rodjakom posljednjega Babenbergovca, da bi tako stekao i neko pravo na Austriju i Stajersku. I zaista su austrijski stalezi priznali ceskoga kraljevica za svoga gospodara. No ni Bela nije mirovao. On se je zdruzio s bavarskim vojvodom, svojim zetom, pak poslao bogate darove u Stajersku, da predobije tamosnje staleze, te pro- glase hercegom sina njegova Stjepana, vec krunjenoga kralja ugarskoga. I zaista su god. 1252. stigli u Ugarsku poslanici stajerski, koji su pozvali mladoga kralja Stjepana, da dodje vladati u njihovu zemlju. No ni Otokar ni Bela ne bijahu zadovoljni jednom vojvodinom. Otokar provali u Stajersku i prisili sve gradove do Gradca, da mu se pokore; Bela opet posla jednu vojsku na Austriju, a drugu na Moravu. Potonja zemlja nije se mogla braniti, jer je Otokar bio odsutan, a otac njegov, kralj Veceslav I., nije bio dovoljno pripravan; u Austriji prodrla je ugarska vojska sve do Tullna. Kronicari priCaju s uzasom, kako su ugarski vojnici, narocito Kumani, bjesnili, kako su tisuce Ijudi bez razlike staleza, spola i dobi zarobili i sa sobom odvukli, ali trajnoga uspjeha nijesu poludili. Slijedece godine 1253. posla Bela lako konjaniStvo, naroCito Kumane, na Moravu, koji su robeci i paleci sve dalje prodirali i vec 25. lipnja stajali izpred Olomuca, dok su opet njegovi zetovi i saveznici, poljski knez Boleslav i kralj Danilo od Halida pro- valili s druge strane. Svrha tih provala bijaSe zaprijeCiti kralja Veceslava, da ne ide u pomoc svomu sinu Otokaru. I zaista bi cilj postignut, jer je kralj Veceslav morao ostati kod kuce na obranu CeSke i Zlatnoga Praga. Bela pak sam povede na koncu svibnja, veliku vojsku — kaze se, nekih 80.000 Ijudi — u Stajersku na Otokara, potjera ga iz zemlje, pokori odmetne gradove 1 gospodu, te onda provali do Beda. No u taj das umijeSa se rimski papa Inocentije IV. On posla svoga legata, koji donese Beli, Vece- slava i Otokaru pismo s pozivom, da se izmire. »Mi zastupamoc pisao je papa, ne kakva Sovjeka, nego Boga na zemlji . . . . po Boijoj milosti mi smo na Celu svima vladama na svijetu*. Sad se stalo ugovarati o miru. No u to umre u Ceskoj 22. rujna kralj Veceslav I. Otokar pohita u CeSku, da prime krunu i vladanje, te posla tek slije- dece godine 1254. svoje poslanike u Ugarsku, koji se 3. travnja sporazumje§e s punomoc-