Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/250

djeni sin Belin, Stjepan, vec krunjeni kralj i imenovani herceg Sitave Slovinske zemlje, bijase jos djecak od osam godina, s toga morade upravu hrvatskoga kraljestva povje- riti muzu odliSnu, vjeStu i vjernu. Tako se zgodi, da je Bela godine 1248. imenovao hrvatskim banom dosadanjega palatina Stjepana, koji je banovao Hrvatima do dva- naest godina (1248. — 1260.) Stjepan, odsad »ban citave Slovinske zemlje«, bija§e se vec prije proslavio u boju s Tatarima na rijeci Saju, gdje se je tezkom mukom spasao; poslije je kralja pratio u Hrvatsku i Dalmaciju, i svagdje uza nj stajao, tako da ga je kralj imenovao dvorskim sudcem i njitranskim zupanom. Iza toga proslavio se je Stjepan u boju s austrijskim hercegom, na §to ga je kralj ucinio simezkim zupanom i palatinom ugarskim. Sada napokon povjerio mu je, da banuje u kraljevstvu hrvatskom. Glavni za- datak novoga bana oznacuje kralj Bela u jednom pismu Trogiranima, gdje im javlja, da svoga preljubljenoga i vjernoga Stjepana, bana citave Slovinske zemlje (muza, §to ga je nasao po srcu svojemu), salje u primorske krajeve, i da mu daje punu vlast kraljevsku »aedificandi et plantandi honestos ac probos, reprobos vero destruendi« (da postenjake i cestite podize, a nevaljale da poniStuje). Podjedno bi banu Stjepanu povjereno, da odijeli imanja i zemljista kraljevskih gradova od imanja i bastina hrvatskih plemena, da na zgodnim mjestima dize utvrde i utvrdjena mjesta za obranu kraljevstva, da puste pre- djele napuci novim ziteljstvom, u jednu rijec, da uredi hrvatsko kraljevstvo. Ban Stjepan svim je zarom i odusevljenjem pristupio k poslu. Vec prve godine 1248. vidimo ga u zupaniji Lici, gdje iztrazuje, sta pripada kraljevskim gradovima, a §ta plemenu Mogorovica. Pri tom radu pomazu ga dvadeset i cetiri plemenita sudca osidnika iz Like, zatim brojni satnici i drugi vjesti Ijudi. Slijedece godine 1249. desi se ban Stjepan u Slovinskoj zemlji, u zupaniji Dubickoj, gdje uredjuje posjede knezova Babonica, i u Turopolju, gdje vraca kraljevskim gradovima posjede, otete im poslije smrti hercega Kolomana. U isto vrijeme daje on s dozvolom kralja Bele knezu Ivanu, sinu Jaroslavljevu, brdo Lipovac kod Samobora, da tamo podigne cvrst grad >na cast i obranu kraljestva*. Vec godine 1251. hvali kralj Bela bana Stjepana, da je iz hrvatskih zemaija »nevjernike iztjerao i izkorijenio, da je neutvrdjena mjesta utvrdio i puste kra- jeve mnoztvom naroda napucio«. Kralj zaista nije odvise bana hvalio. Iste naime godine osnova ban Stjepan grad Jablanac ili Jablanic na istoimenom brdu, i podijeli njegovim ziteljima sve povlasti, sto su ih imali ostali gradovi u Primorju. Slijedece godine 1252. opet proglasi ban Krizevce slobodnom kraljevskom obcinom, podijelivsi im sve slo- bostine, koje su uzivali »gosti« u Gradcu kod Zagreba. Medju inim dozvoli ziteljima njihovim, da si sami izabiru starjesinu ili nacelnika (maior villae), koji ce im suditi i i koji ne ce na poziv banov morati poci ni preko Drave ni preko Gvozda. Gradjani ne ce morati ici u vojsku kraljevu ili banovu, niti ce biti prinudjeni primati bana u svoje kuce. Ne ce placati nikakvih poreza, jedino za svoju slobodu dati ce banu svake trece godine po cetrdeset denara od svake porte (vrata); od dohodka sajmovine dobivat ce ban dvije trecine, a ostatak gradjani. Tako je ban Stjepan zaista radio po zelji svoga kralja. Godine 1251. svratio se opet sam kralj Bela u Hrvatsku i Dalmaciju, da vidi uspjeh nastojanja njegova. Kralja je pratila velika pratnja, zato bi mu priredjeno posebno svratiSte kod crkve sv. Petra izmedju Spljeta i Trogira. Ovamo je narod hrvatski odasvuda grnuo, i da vidi svoga kralja, i da s njime obavi razne poslove. Jednoga dana ukrcao se je kralj na galiju, pak odplovio u Spljet. Izlazeci na kopno zaodio se Bela svim kraljevskim sjajem, nakitio se kraljevskim znamenjima, i onda unilazio u grad, gdje ga svecenstvo i puk do6ekase s velikim veseljem. Ta trebalo je nedavnu nevjeru oprati, da bi Spljetu opet sinulo sunce kraljevske milosti. VrativSi se iz Spljeta u svoje svratiSte kod sv. Petra, proboravio je kralj ondje jo§ neko vrijeme. Nema sumnje, da su se oko kralja okupili gotovo svi zupani i knezovi hrvatski. Bio je tu nedvojbeno kliSki zupan Aleksandar, kojega kralj