kiseljaka, željeznih, sumpornih i t.d. Oba se prijedjela razlikuju još po flori i fauni, pače kako neki tvrde, i po fiziognomiji i običajima samih žitelja, premda su svi jednoga jezika i porijetla. Jadranski prijedjel, kako je sav izprekrizan gorama kraske formacije, dijeli se opet na tri manje visočine:
a) Liburnijska ili Ličko-krbavska visočina prostire se od Kupe do Zrmanje. S morske je strane gotovo nedohodna, jer ju tamo opasuje krSni Velebit. Ta je visocina znamenita za defenzivu, ali za kulturni razvitak vrlo je nezgodna.
b) Bijelohrvatska visočina (sjeverodalmatinska ili dolnjodalmatinska) od rijeke Zrmanje do ušća Cetine i Duvanjskoga polja. Njom protjecu Zrmanja, Krka i Ce- tina, te ona pada u 5etiri stupnja polagano prema moru, od kojega June razstavlja nikakvo gorje, pace se pred njom razasuo obilat niz malih i nizkih oto6ica, koji znatno pomazu prometu. Ta visocina prodire najdublje u more, a usee Krke raz- stavlja ju na dva poluotoka, koji su opet znatno razvijeni.
c) Crvenohrvatska visočina (južnodalmatinska ili gornjodalmatinska) od ušća Ce- tine do ušća Bojane. Ona se opet razpadana tri manje kotline: na kotlinu Neretve, na kotlinu Tr eb i nj scic e, i na kotlinu M ora c e-Boj ane s pritokom Zetom. Od opisanih triju visodina najzgodnija je za covjecji razvitak upravo srednja, naime Bijelohrvatska, a za njom kotlina MoraCe-Bojane ili Zetska kotlina. I zaista, upravo u Bijelohrvatskoj visocini i onda u Zetskoj pojavio se je najprije historicki zivot tako u doba ilirsko, kako u doba hrvatsko.
2. Sjeverno-hrvatska zemlja. Kako je juzna Hrvatska pretezito gorovita, tako je sjeverna poglavito n i zin a, opasana s tri strane plutkim rijekama: Dravom, Dunavom, Savom i Kupom. Ali sjeverna Hrvatska nije ipak sasvim ravna; na dva mjesta ulaze u nju ogranci velegorja evropskoga, naime Alpa. Jedan se ogranak stere izmedju Drave i Save, a drugi mnogo kraci i manji izmedju Save i Kupe. Prvi se ogranak pruza iz Stajerske, i nize se poglavito istim pravcem, kao i raz- vodni lanac juzne Hrvatske, premda visinom svojom kud i kamo zaostaje za potonjim. Taj gorski ogranak (najvisi vrh 1062 tn) dijeli nizinu na dvije polovice: na Podravinu i na Posavinu. Obje nizine razstavljene su jedna od druge pomenutim gorskim ogran- kom; jedino izmedju Djakova i Fruske gore ima gorska pukotina, koja ih spaja. Pome- nuti alpinski ogranak vise se priblizuje Dravi nego Savi; prema tomu su i pritoci drav- ski manji i slabije razvijeni od savskih. Jos taj ogranak spusta prema Savi vise povija- raca, koji zatvaraju manje kotline. Od tih su kotlina najznatnije: Zagorje izmedju Kostelske gore i Zagrebacke, Zagrebadka izmedju Zagrebadke gore i Moslavacke, i napokon Pozezka, opasana gorama Sujnikom, Krndijom i Dilj-gorom. Sve te kotline zatvorene su sa sjevera vise ili manje visokim gorama, dok su prema jugu otvorene. Drugi ogranak Alpinskoga velegorja ulazi u Hrvatsku iz Kranjske, izpunjuje pro- storiju izmedju Kupe i Save, te rastavlja Posavinu od Pokupja. Taj je ogranak neSto vi§i (najviSi vrh 1175 m) od onoga medju Dravom i Savom, ali se brzo gubi u nizini u kutu izmedju Save i Kupe. Ovo je kratka, jezgrovita slika sjeverne Hrvatske, koja ne pokazuje velikih prirod- nih opreka kao juzna. Sjeverna je Hrvatska od prirode u obce bogato snabdjevena. Najveci dio njezin pun je blagoslova iz sva tri prirodna carstva: rodan zitkom svake vrsti i drugim nebeskim darom, stvoren vise za udobno uzivanje, nego za uztrajni, na- porni rad. Nije zato ni dudo, §to su vec stari Rimljani naroCito iztoCni dio toga komada zemlje rado nazivali >deliciae mundi* (naslada svijeta). I ako promotrimo bumu proslost hrvatskoga naroda, vidit cemo, da su se najglavniji momenti hrvatske proslosti odigrali u juznoj Hrvatskoj, dok se je sjeverna redovito samo onda prenula iz svoje sredne idile, kad je pod svojim grlom osjetila neprijateljski no2.
