godbe. Spljetski kaptol i obcina morado§e priseci vjernost kralju i njegovu sinu, te u ime vjernosti dati §est gradjana za taoce. Nadalje moradoSe obecati, da ne ce primati u svoj grad nepriiatelja ni odmetnika kraljevih. Nacelnika birat ce samo iz kraljestva i to takva, koje je vjeran kralju, a ne tudjinca; nacelnika pak potvrdit ce kralj Selo Ostrog s Citavim kotarom po6ev od stupa pak do Trogira ustupit ce Spljecani posve Trogiranima; kuce, posjede i vinograde, koje su Spljecani drzali u kotaru trogirskom, ustupit ce Trogiranima, jednako ce i ovi ustupiti one posjede, kuce i vinograde, koje su imali u Spljetu. Napokon vracaju Spljecani Trogiranima otok sv. Stjepana, posto su ga ovi prije posjedovali. Ako bi koja stranka u buduce pogazila taj mir i pokrenula razmirice, platit ce u kraljevsku blagajnu 1000 maraka srebra osim sudbene globe.
Tako je Dionizije izmirio Spljecane sa svojim kraljem i s Trogiranima. Jednako se izmiri§e medjusobno hrvatski knezovi i zupani, koji su pomagali budi jedne, budi druge. Izuzeti od toga mira bi§e samo oni, koji su u obce bili nevjerni kralju Beli, a to su bili bosanski ban Matej Ninoslav, humski knez Andrija, Polji6ani s Kacicima, i drugi neki knezovi. Na bana bosanskoga Mateju Ninoslava vodio je pace u isti mah vojsku sam kralj Bela. U polovici lipnja (15. — 21.) desio se je Bela u gradu Glazu na medji oblasti Usore, te je odanle provaljivao u pravu Bosnu. Kako je ratovao, ne znamo; no izvjestno je, da se je rat brzo svrsio, jer je vec 20. srpnja 1244. kralj Bela iz- dao bosanskomu biskupu znamenitu povelju, kojom mu je podijelio znatnih povlastica i potvrdio sav posjed njegove crkve u Bosni i izvan nje. Iz te povelje saznajemo, da je bosanska biskupija drzala prostrana imanja u Usori, Solima i Dolnjim krajima, a i u pravoj Bosni, i da je ta posjedovanja velikim dijelom darovao ban Matej Ninoslav sa svojom bracom, prinudjen valjda na to od kralja Bele, kojega je vrhovnu vlast morao na novo priznati. Jos u taboru u Glazu, prije nego sto je pokorio bosanskoga bana, sjetio se je Bela velikih zasluga hercega i bana Dionizija, te mu je 15. lipnja 1244. izdao povelju, kojorri mu je darovao Vrbovec, Hrast i Cerovo brdo u Krizevackoj zupaniji. Kralj u povelji potanko pripovijeda, kako je Dionizije jo§ od rane mladosti vjerno stajao uza nj, kako se je hrabro borio s Tatarima na rijeci Saju, i kako se je osobito pozrtvovno brinuo za bjegunca kralja i njegovu porodicu, kad je boravio u primorskim krajevima. Bas poradi tih zasluga imenovao je kralj Dionizija banom i hercegom citave Slovinske zemlje, te je Dionizije i kao ban dopanuo rana za svoga kralja, hrabro se boreci naro- 6ito u boju, sto se je zbio u primorkim stranama. Uz dobitnika kralja i bana okupili se bili svi knezovi i zupani hrvatski, a iplemena sa svojim starjeSinama. Osobitom gorljivoscu sta- jali su uz Belu mocni krcki knezovi Frankapani, kojimaje radi njihove privrzenosti prema kralju mletaCka obcina jos god. 1243. otela otok Krk, te ih kaznila drzavnim progonom. Uz Frankapane izticahu se knezovi Bribirski od plemena Subic, knezovi Krbavski od plemena Gusic, i knez Nelepic od plemena Svacic. Kralj je sve knezove darivao po- veljama i povlasticama. Jednako je kralj odlikovao i vjerne gradske obcine. Tako je go- dine 1245., boraveci 11. travnja ii Bribiru, potvrdio gradu Sibeniku privilegij, sto ga je njemu podijelio jos kralj Andrija, Medjutim je kralj Bela morao svratiti svoje oci na drugu stranu. Kidala ga je briga za buducnost njegova roda. Namah iza smrti kralja Andrije bijase treca zena njegova, Belina maceha, po imenu Beatrica, preobuCena u muzke haljine pobjegla iz Ugarske, i po§la u Italiju k svomu bratu, estenskomu markgrofu Azu VII. Prolazeci Dalmacijom sustavila se u Spljetu, te tamo u nazo6nosti mnogih velikaSa izjavila, da je zatrudnjela. I zaista ona malo zatim kod svoga brata rodi sina Stjepana, kojega su njegovi rodjaci i prijatelji iztirali kao pretendenta za ugarsko i hrvatsko prijestolje. Cini se, da su i Mletcani radili za nj, jer je kralj Bela, sklapajuci s njima mir god. 1244. radi Zadra, zahtijevao narocito od mletacke obcine, da ne pomaze njegovih neprijatelja, »a posebice
