Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/247

godbe mira, pak je zato proglasio ni§tetnima obecanja Trogirana i ponovo potvrdio njihove povlastice zbog vjernosti njemu izkazane. U drugom pismu opet javio je Tro- giranima, da je zapovjedio banu i hercegu Dioniziju, »svomu namjestniku u onim kra- jevima«, neka podje u pomoc njima i neka im povrati sve, §to su im Spljecani pooteli. Tako planu god. 1244. iznova rat izmedju Trogira i Spljeta. Novi spljetski nacelnik Bernard skupio brodovlje, pak odplovio prema Trogiru, da mu gradjane zastraSi. No Trogirani s pomocu jedne velike troveslice, koju im bijase ostavio kralj Bela, odoljese sili spljetskoj, te prisilisc Bernarda na uzmak. Iza toga stadose uz Trogirane mnogi hrvatski knezovi i zupani, kao citava porodica knezova Bribirskih od plemena Subic, knez Nelipic od plemena Svacic, zupani Danilo, Kristofor i Krajnik, i mnogi drugi. Ovi stadose udarati na Spljecane s kopna i s mora, tako da je Spljet dnevice padao u vecu nevolju. Napokon se Spljecani dosjetise jadu. Stadose se ogledati za saveznikom, pak ga i nadjoSe. Oni izabrase za svoga nac^elnika (kneza) bosanskoga bana Mateja Ninoslava, koji se je upravo u ono doba bio ponovo podigao proti kralju Beli. Bosanski ban jedva doceka poziv Spljecana. On skupi jaku i brojnu vojsku, te zajedno sa Spljecanima pro- vali u trogirsko polje, gdje je harao i robio gotovo kroz dvije sedmice: nistio vino- grade, sjekao drvece i pogazio sve usjeve. Na to ostavi u Spljetu za nacelnika nekog svoga rodjaka Rikarda, rodom Kalabreza, obranu grada povjeri jednomu od svojih sinova sa jakom konjanickom cetom, a sam se povrati u Bosnu. Dvoboj izmedju Spljeta i Trogira prometnuo se tako u obci rat u Hrvatskoj i Bosni. Uz Trogir stall gotovo svi hrvatski knezovi, koji su bill vjerni kralju Beli, a Spljetu pritekli u pomoc bosanski ban Matej Ninoslav, humski knez Andrija, Poljicani s Kacicima, zupani Brativoj i Vuksa, sve muzevi, koji su se opirali vlasti ugarsko- hrvatskoga kralja. Ratovalo se dakle izmedju kraljevske i prot u kralj evske stranke u Hrvatskoj, Bosni i Humu. Toga dakako nije kralj Bela mogao mirno gledati. Odluci zato protivnike svoje skuciti, pak stade dvije vojske kupiti. Jednu ce voditi Dionizije, ban citave Slovinske zemlje i Dalmacije, te ce pokoriti Spljecane i Poljicane, a drugu ce voditi sam kralj na Bosnu i kazniti drzkoga bana Mateja Ninoslava. Herceg i ban Dionizije spremao se zaista na osudni korak. Pridruzio mu se pe- 6uvski biskup Bartol, varazdinki zupan Mihajlo, napokon gotovo svi knezovi i zupani u Hrvatskoj. Spljecani, a na c^elu im smutljivac Toma arcidjakon, koji je zudio postati nadbiskupom spljetskim, prepadose se Ijuto, pak poslaSe kralju, koji je tada kroz Hrvatsku isao u Bosnu, svoje poslanike moleci ga za milost. ObecaSe pace izabrati za nad- biskupa cazmanskoga prepo§ta Ugrina, ucena i plemenita muza. Kralj se je priSinjao, kao da im je oprostio, ali u istinu nije na to ni mislio. U to dodje herceg i ban Dionizije s velikom vojskom i utabori se na Solinskom polju. Spljecani ga htjedo§e najprije predobiti bogatim darovima i laskavim rijecima. No ban prema kraljevu nalogu zahtijevase taoce i veliku svotu novaca. Gradjani se po- zivahu na svoja privilegija, te se oprijese njegovu zahtjevu. Na to ban ditavu vojsku priraakne gradu i zametne boj 12. srpnja 1244. u predgradju spljetskom. Boj je bio zestok; ban Dionizije razdijelio vojsku u vise bojnih redova: jedan je vodio sam ban, drugi pecuvski biskup Bartol. treci zagrebacki prepost File, u Setvrtom su bili Trogirani, u petom dete pod kastelanom grada Klisa. Vodje su bili Trogirani, koji su se uzpeli na brdo s iztocne strane, te juriSali na onaj dio grada, koji je bio najslabiji. Spljecani nadjose se u velikoj pogibelji, to vise, sto su neprijatelji zapalili grad, te se je bile bojati, da cc sav izgorjeti. Pod veder poslase Spljecani poslanike k banu, moleci ga za mir, jer su mislili, da je to »posljednji dan njihova grada«. Dionizije medjutim, i veseo radi pobjede, i ogorSen radi odpora gradjana, odgovori poslanicima prijetnjama. Sutradan predomisli se ipak, te stade s njima ugovarati. Mir bi utanaien 19. srpnja uz tezke po-