Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/246

sa najslabije mu strane, naime sa sjeverne, koju bija§e herceg zaboravio valjano utvrditi. Zadrani se otimahu, koliko mogahu. No osmi ili deseti dan zgodi se, da je hereeg za- dobio malenu ranu od strjelice. Da se izlijeci, dade se od vojnika iznijeti iz grada. Zadrani se prepadoSe misleci, da je Dionizije mrtav, pak podvojiSe o svom spasu. Okani§e se dalje borbe, i pograbivsi u kucama, sto je tko mogao sobom ponijeti, pohi- tase gradskim vratima, razbise ih i izadjose iz grada. Mnogi se uzpese i na zidine, te se uzetima spustahu iz grada Mletdani videci grad prazan, sadjose oruzani s brodova, te zauzese Zadar bez odpora. Ubogim Zadranima dozvoli herceg Dionizije, da se nastane u gradu Ninu; grad pak Zadar napucise Mletcani novim, vecinom talijanskim stanov- nictvom, kojemu poslase za kneza ili nac^elnika u prosincu 1243. Leonarda Kvirina. Bela, koji je imao pune ruke posla na drugim mjestima, ne moga§e ni misliti na od- mazdu, pace morade 29. lipnja 1244. utanaiiti mir s mIetaSkim duzdom Jakovom Teupolom. Uslovi mira bijahu: grad »Zadar s pripadcima« prepusta Mletcima; branit ce svojim podanicima, narocito Kacicima i Zadranima, koji su otisli iz grada, da uznemiruju Mletcane; prebjegle Zadrane uklonit ce na 6etiri milje od kotara zadarskoga i ninskoga; ne ce se s nikim rotiti protiv MIetaka, niti podavati pomoci ni savjeta njihovim neprija- teljima. Nasuprot zavjerise se Mletci, da ce na kraljev zahtjev pomagati njega savjetom i cinom, osobito u primorskim krajevima. Bela je zajedno s hercegom Dionizijem popustio Mletcima, jer je njegovoj vlasti zaprijetila velika pogibao od vlastitih podanika u Dalmaciji, narocito od grada Spljeta. U tom je gradu vec od duze vremena bila jaka latinska stranka, koju je vodio inace znameniti zgodopisac Toma arcidjakon. Ta je stranka izradila, da su Spljecani prestali uzimati za svoje nacelnike hrvatske knezove, i da su 1239. izabrali svojim nacelnikom Talijana Gargana de Arsignis. Gargan bijase uvrijedio kralja Belu, kad je trazio zaklona u Spljetu bjezeci izpred Tatara. Toma arcidjakon pise doduse, da su Spljecani bjeguncu kralju bas sve radili po volji, samo da mu nijesu mogli jedne galije opremiti tako brzo, kako je zelio, da se ukloni tatarskomu bijesu. No bit ce i drugih vaznih razloga, s kojih je kralj bio Ijuto uvrijedjen, te je s mjesta sa svojom suprugom i djecom otiSao iz grada, pak se sklonio u vazda vjerni Trogir, kojemu je bio nacelnikom knez Stjepko Bribirski od plemena Subic. Zahvalni je kralj na to vjernomu Trogiru 18. ozujka 1242. izdao povelju, kojom je potvrdio sve stare povlasti njegove, a i kotar gradski >od stupa, koji je smjesten izpod Ostroga, pak sve do sela Smokvice«. Bas tom poveljom kralja Bele smatrali su se Spljecani prikraceni , jer su drzali, da imadu prece pravo na selo Ostrog nego Trogirani. Tako se namah iza odlazka kralja Bele iz Hrvatske i Dalmacije zavadise dva susjedna grada, i stadose jedan drugomu smetati. NaSelnik spljetski Bernard s brodovljem podje prema Trogiru, zarobi putem nekih petdeset Trogirana, te ih kao suznje odvede u Spljet. Sred najzeSce borbe iz- medju oba grada dodje u Dalmaciju odlidni i sa svoje svetosti glasoviti franjevac Girard iz Mutine zajedno sa dva druga svoja, Pavlom i Andrijom. Girardu dade se na zao, §to su se braca krvarila, pak ce neprijateljske gradove izmiriti. Dne 11. rujna 1243. ugovarao se mir. Trogirski biskup Treguan i nacelnik knez Stjepko od plemena Subic privo- li§e na sve. Selo Ostrog neka ostane Spljetu, bolje stolnoj crkvi sv. Dujma, kako bijase prije dolazka kralja Bele u Dalmaciju; glede zemlje »Bihaca i sv. Vitala* neka ostane spor nerije§en. Trogirani ne ce vi§e primati neprijatelje Spljecana, niti ce ih pomagati; sve »ba§tine«, koje su u kotaru budi spljetskom budi trogirskom, neka ostanu vlastnicima; medjusobno nanesene uvrede i stete neka se oproste. Koja bi stranka u buduce pogazila taj sporazumak, platit ce globu od 200 maraka srebra, od kojih ce polovicu dobiti trpeca stranka, a polovicu kraljevska blagajna. No s tim izmirenjem nije bio sporazuman kralj Bela. On je u jednom pismu od 3. prosinca 1243. izjavio, da su Spljecani silom iznudili od Trogirana posljednje po-