i primorskih strana, i herceg citave Slovinske zemlje«, ili opet »knez Dionizije, po Bozjoj milosti herceg i ban Citave Slovinske zemlje« (comes Dionysius, dei gracia dux et banus tocius Sclavoniae). Herceg i ban Dionizije imao je zaista pune ruke posla, da uredi hrvatsko kra- Ijestvo iza grozne provale tatarske. Jo§ u Virovitici dne 21. studenoga 1242. uredi neke poslove izmedju plemena Bratila i moraveckoga zupana Abrahama, a onda pohita na jug. Narocito u Hrvatsicoj trebalo je opet ustanoviti, §to je 6ije; §to pripada kraljevskim gradovima, sto knezevskim porodicama, a sto hrvatskim plemenima. Napokon je bilo i nuzdno, priskociti u pomoc Zadranima. Dok je jos kralj Bela kao bjegunac izpred Tatara boravio u svibnju 1242. u tvrdom gradu Klisu, — gdje su mu umrle dvije kceri, Margareta i Katarina, koje bise u Spljet prenesene i tamo u stolnoj crkvi sv. Dujma sahranjene, — dodjose k njemu poslanici grada Zadra, moleci ga, da ih prime pod svoje vladanje. Zadrani naime pri- znavahu jos od god. 1217., kad ih bijaSe izdao kralj Andrija, mletacku vlast, ali su tezko snosili verige, u koje ih je ta obcina okovala. Zato su oni jo§ s hercegom Kolo- manom ugovarali, kako bi se opet vratili pod okrilje svoga zakonitoga vladara. Sada, kad je sam kralj Bela sa svojim dvorom boravio u Dalmaciji, smatrahu oni zgodnim, da izvedu svoju namjeru. Oni otjeraSe mletackoga kneza Ivana Michaela iz grada, a onda poslaSe svoje poslanike kralju Beli u Klis, da mu se poklone kao svomu vladaru* Bela ih primi u svoju milost. Mletcani su doduse prijekim okom gledali, sta se to zgadja u Dalmaciji, ali ne mogose nista zaprijediti, posto su u taj mah bili zapleteni u Italiji[ u rat s carem Fridrikom II. Hohenstaufovcem. Pritajise se zato, pak kao da su i sami voljni rijesiti se Zadra, zahtijevahu samo, da im se predadu njihovi gradjani u Zadru, koji bi§e pridrzani kao suznji, a uz to i pohranjeni novci u gradu. Tek poslije. kad ih minu pogibao od njemackoga cara, stade duzd Rajnerije Zeno snovati, kako da se Zadranima osveti. On skupi brodovije od 26 galija i 20 manjih ladja, smjesti u nj jaku i hrabru vojsku, zatim bojne sprave, te se oko Petrova (29. lipnja) 1243. uputi pod Zadar. Herceg i ban Dionizije pohita brzo u pomo6 Zadru, povedavši sa sobom čete hrvatske i ugarske. Ali dužd raztrga veliki lanac luke zadarske i stade udarati na grad
Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/245
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice