Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/242

Prva briga kralja Bele bijase, kako bi svoju drzavu uredio i osigurao, ako bi jos Mongoli ku§ali u nju provaliti. Trebalo mu je zato najprije dovoljno tvrdih gradova i utvrdjenih mjesta, u koja bi se narod sklonio za tezke nevolje. Stade s toga osobito raditi u prilog osnivanju gradskih obcina i naseljivanju stranaca (hospites) u pustu zemlju u obce, a naroCito u utvrdjena mjesta. Tako se uz ine sada podize i slobodna gradska obcina Gradac tik Zagreba. Jos za kralja Ladislava, koji je osnovao biskupiju u Zagrebu, stajala je uz desni brijeg potoka Crkvenika (kasnije Medvescaka) na jednom brezuljku cvrsta zgrada s kulama. Bio je to zupni grad zagrebacke zupe, koja se je prostirala izpod brezuljka u ravnici rijeke Save. Od grada dobio je citavi brezuljak ime Gradac ili Gradec. Naokolo zupnoga grada stali se naseljivati domaci i strani zitelji, najvise Nijemci, koji su svoju naseobinu podeli nazivati Gratz (Gradac) ili Grecz. Tako je uz zupni grad nastala 6itava malena varos, kojoj su stanovnici za tatarske provale mnogo stradali, jer su im ostale kuce spaljene i sav imetak unisten. Bela dakle, zeleci se osigurati od dojducih provala tatarskih, odluci naseobinu Gradec (Grecz) na brijegu istoga imena proglasiti slobodnom varosi, naseliti ju novim gostima ili strancima, te ju onda opasati cvrstim zidovima i kulama, da bude jakim branikom onog citavog dijela Slovinske zemlje. Deseci se 16. studenoga 1242. u Viro- vitici Zajedno s vrlim banom Dionizijem, skupi oko sebe najodlicnije veJikaSe, da se s njima posavjetuje. Bijase tu uz ine i zagrebacki biskup Stjepan, zatim rodjak kraljev Angelo, gospodar Srijema i zupan backi. Tom prigodom uzvisi kralj naseobinu na Gradcu na slobodnu varoSku obcinu i podijeli joj obilate povlastice pod uvjet, da gra- djani sami o svom trosku podignu sto cvrsce zidine oko svoga obitavali§ta. Glavne povlastice novih gradjana bijahu: 1. Gradjani i njihovi podanici iz okolisnjih sela imaju svoga vlastitoga varoskoga sudca. Akoje sudac sumnjiv, neka se sazovu starjesine varo§i, te neka se onda u prisucu sudcevu stvar obavi. Ako pruca se stranka ucini priziv na kralja to jedino sudac ide pred kralja. 2. Gradjani slobodno biraju svoga sudca, makar ga svake godine mijenjali, samo ga moraju kralju predstaviti (za potvrdu). 3. Ako tko na samrti nema potomaka, moze po volji razpolagati svojim stvarima. 4. Ako koji gradjanin umre bez djece i oporuke, dva dijela njegova imetka neka budu ubogima i crkvi u gradu, a treci dio neka zapadne varosku obcinu. 4. Sajam neka bude u gradu dva put na tjedan, u ponedeljak i petak, osim svakdanjega. 5. Varos je obvezana sluziti kralja, kad ide ratovati u primorske krajeve, u Korusku ili Austriju; tad mu mora dati deset vojnika s vojnickim oruzjem. Osim toga moraju gradjani dati kralju, kad bi onuda pro- lazio, za rucak 12 volova, 1000 hljebova kruha, 4 barila vina, a hercegu citave Slo- vinske zemlje, ako je kraljevskoga roda, polovicu spomenutih stvari. Banu pak, a ne banovcu (vicebano), ne moraju nista drugo dati, nego pri nastupu banovanja jednoga vola, sto hljebova kruha, i jedno barilo vina, i to jedan put za uvijek. No od svih tih sluzba bit ce slobodni kroz (prvih) pet godina. Tako je po milosti kralja Bele postanula slobodna obcina Gradec, matica danasnje hrvatske prijestolnice Zagreba. Jednako je Bela jos iste godine 1242. potvrdio povlastice »gostima« grada Varazdina, a takodjer »gostima« u Samoboru blizu grada Okica. Samo- boru je podijelio iste povlasti, koje je pokojni herceg Koloman dao Petrinji. Podjedno je povjerio knezu Stjepanu, bratu Babonicevu, da ustanovi i popise medje obcine Samobora. No jo§ je nesto Bela ucinio prije svoga povratka u Ugarsku. Smrcu Kolomanovom bilo je izpraznjeno mjesto hercega hrvatskoga. Kako je Belin sin Stjepan bio jos nedo- rasao, nije mogao povjeriti djetetu upravu hrvatskoga kraljevstva, pak s toga dosadanjemu vjernomu i zasluznomu banu Dioniziju podijeli cast hrvatskoga hercega. Tako je Dio- nizije postao prvi nama poznati herceg (dux) nekraljevske krvi. Dionizije se je odsad kroz nekoliko godina (1242. — 1247.) ponosito zvao i pisao »ban citave Slovinske zemlje