Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/238

siromasi, starci i djeca, da se utisnu pod krov i ugrabe komadic kruha. Sto je god zivo ostalo izvan grada, sve pogibe: mac mongolski pogubi ih ne oprostivsi ni mladu ni staru, ni zdravu ni bolestnu. Spljecani priredise vec bojne strojeve, da brane svoj rodni grad. Ali ceta mon- golskih nestade jos istoga dana izpred Spljeta. Malo dana zatim nadodje sam kan Batij s glavnom vojskom svojom i podje osvajati susjedni grad Klis, jer bijase nacuo, da se je kralj Bela u njem sakrio. Ali bijase lose srece. Mongol! stadose najprije bacati na gradske ograde otrovne svoje strjelice, ali ne naudise gradu. Ni hitci iz stra§nih bojnih strojeva ne opravise niSta, jer su visoki i tvrdi zidovi odoljeli i njima. Na to poskakaSe Mongol! s konja, te se po6ese verati uz klisure, pomazuci si rukama i 'nogama, ne bi li se uzpeli do gradskih zidina. No branitelji bacahu sa zidina na juriSajuce nemani veliko kamenje, te ih sila poubiSe. Razdrazeni s toga divlji Mongoli penjahu se u naj- vecoj jarosti sve do bedema i samih kuca, koje su stajale pred gradskim platnom, i stadoSe se rvati na Sake s gradjanima. Ali ipak ne uzeSe grada, jer ih junaSki brani- telji suzbise, te se moradose razbijenih glava vratiti izpred Klisa grada. Ba§ se je kan Batij vracao od Klisa, kad mu stigose glasi, da je dzingis-kan Ogotaj u Aziji umro. Nedaca pred Klisom, a jos vise ova vijest skloni ga, da se je rije§io sto prije vratiti u domovinu. No ipak pokuSa jo§ jednom, da zarobi kralja Belu, za kojega bijaSe 6uo, da boravi u gradu Trogiru. Jos dok se je kan primicao gradu, svjetova knez Stjepko svoga kralja, da ostavi Trogir i da bjezi sa zenom, djecom i blagom svojim na susjedne otoke. Bela poslusa vjernoga kneza i odplovi na jug, te se nastani na malenom otocicu, koji se i danas jo§ zove Kraljevac (Kraljev kamen) na uspomenu kraljeva boravka. Odanle je, ploveci morem amo i tamo, motrio neprijatelja i pazio, §ta radi pred Trogirom. U to dodje Batij pod grad. Najprije ogleda, da li bi s konjima mogao doprijeti do samih gradskih zidina; a kad se uvjeri, da ne moze pre- gaziti vode, sto je rastavljala grad od kopna, posla pred grad glasnika, da pozove gra- djane, neka se dobre volje predadu. Glasnik dodje sve do gradskoga mosta i dovikivase gradjanima u hrvatskom jeziku ovako: »Porucuje vam kan Batij, vodja nepobijedjene vojske, da ne branite kralja i Ijude tudje krvi, nego da predate neprijatelje u nase ruke, pak cete izbjeci njegovoj osveti, i ne cete u ludo poginuti.« Ali strazari iza zidina ne odgovorise mu ni rijec^i. Kan Batij se uvjeri, da su primorski gradovi u Hrvatskoj i Dalmaciji suvise jaki, da bi ih mogao na brzu ruku uzeti. K tome nestade takodjer u krsevitoj zemlji hrane za mongolske konje, i zato odluci, da ce se vratiti opet u Posavlje, Podravlje i Podu- navlje. Udarit ce istim putem, kojim je i dosao. Ostavi Trogir, Spljet i Khs, te krene na sjever, da predje preko Velebita. Ali tamo mu zakrci put hrvatski narod, ne dajuci da mu iznova opustosi tuznu domovinu. I sam kralj Bela bija§e uz pripomoc kr6kih knezova Frankapana doplovio na otok Rab, pak je odanle sve udesavao, da se Mongo- lima zaprijeci put preko klanaca Velebitskih. I kad je Batij malo zatim stigao pred Velebit, eto mu zakrSenih dolina i provalija, koje vode preko te krsne gore. Ne ostade mu drugo, nego da se spusti Podgorskom zupom, pak da se onda protuce do Senja. I zaista Mongoli padoSe u Podgorje, gdje no i danas jos staro i mlado znade za Paso- glavce i njihova kralja. Prolazeci Podgorjem doznade nekako Batij, da kralj Bela s mnogo velikaSa i mnogo blaga boravi na otoku Rabu. S te vijesti gotovo pobjesni mongolski kan. Namah negdje namakne brodove i splavi, pak zapovjedi svojim 6etama, da zaplove morem i uhite kralja. Nebogi kralj Bela nadje se opet u velikoj nevolji. Kako nije ni u snu slutio, da bi ga Mongoli mogli i na moru potraziti, nije imao ni mnogo Ijudi uza se; a kad je sada vidio brojne splavi i brodove mongolske, kako se primiCu otoku Rabu, sasvim zdvoji o svom spasu. Ali ga ni taj put vjerni Hrvati ne ostavige. U osudni cas dohrlise hrvatski zitelji sa susjednih otoka, da obrane svoga