govom na sve strane, trazeci zaklona u visokim gorama, Spiljama i pecinama, kojih u juznoj Hrvatskoj obilato imade. Da bi ove bjegunce zastra§io, stade kan Batij negdje u Lici kod vode Sirbium (danas Srebrenica kod Srba), da izvede grozno djelo. UtaborivSi se naime na ravnom polju kraj rijeke, sabere svu silesiju suznjeva, sto ih je iz Ugarske i Slovinske zemlje sobom vodio, i dade sav taj ubogi puk u jedan mah pogubiti. Grozan bijase plac i jauk nesretnih zrtava, a neopisive muke njihove, kojima su paklene zvijeri mongolske mucile te nevine, svezane Ijude. Neiovjeini divljaci, posto su poubijali tisude krStenih du§a, zapalise oko zrtava svojih krijesove i zaigraSe kolo, smijuci se i veseleci, kao da su po5inili najvece junactvo. Jos dugo iza odlazka Batijeva lezala su trupla tih nesrecnika na onom polju kao pobacano snoplje zita. Na to predje kan Batij preko Velebita i udari prema tvrdim gradovima u primorju dalmatinskom. Kralj Bela bijase medjutim srecno stigao u Spljet; ali ga umah ostavi i podje u susjedni Trogir, jer je taj grad bio tada na otoku, pak se je lakSe mogao braniti. Nacelnik grada bio je tada knez Stjepko od Bribira, od plemena Subica, koji je nevoljnoga kralja veoma castno primio. Na obranu kraljevu nadjoSe se torn prigodom u Trogiru jos i mnogi drugi zupani i knezovi hrvatski; no izmedju svih bijahu najod- lidniji i najmocniji knezovi s otoka Krka, slavni Frankapani. Oni su bili kao gospodari Krka podanici mletacki, all su podjedno bili i podanici hrvatsko-ugarskoga kralja, po§to su jo§ god. 1193. dobili od kralja Bele il. (III.) citavu zupu ModruSe za vjerne sluzbe svoje. Zahvalni za toliku milost pohitase i sada, da obrane unuka svoga dobrotvora.
PODOR GRADA KALNIKA KOD KRIŽEVACA.
Prvih dana mjeseca ozujka 1242. osvanu§e prve 6ete mongolske na Mosorskim gorama iznad grada Spljeta. Silan narod, koji se bija§e skupio pred gradom, nadajuci se spasu uz kraljevu vojsku, prepozna namah Mongole, te kako se bija§e prepao, poteCe glavom bez obzira jatomice na sva vrata u grad, da se spase. Jedni pobjego§e u crkve, da se pri6este i s Bogom izmire, drugi opet lijetahu gradom jauiiuci i jadikujud. Mnogi umakose tako brzo, da su ostavili izvan grada svoje konje i blago, paie i djecu svoju. Sve ulice spljetske bi§e tako u jedan tas napunjene bjeguncima. Tu su lezale najodlie- nije gospodje pod vedrim nebom ili na pragu crkve, ondje opet jagmile se velmoie i Hnr. povj. *5
