Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/236

Nakon pobjede na rijeci Saju zauzeSe Mongoli svu zemlju ugarsku s lijeve obale Dunava. Sto nije naroda izginulo od ma6a i strjelica njihovih, razbjeza se po visokim gorama, Spiljama i §umama, koje su bile pune gole i gladne celjadi. Mongoli ne htje- do§e Sitavo Ijeto i jesen da predju preko Dunava, vec cekahu, dok dozrije Ijetina, pak ce onda uzeti preostalu Ugarsku i Hrvatsku, te poci u potjeru za kraljem Belom. Ne- srecni vladar bija§e namah iza poraza na Saju sa zenom i djecom pobjegao u susjednu vojvodinu Austriju, kamo ga je pozvao herceg Fridrik II. Ratoborni. Ali cudan domacin bfjaSe taj Fridrik. On orobi svoga gosta, pace ga prisili, da mu je morao ustupiti tri ugarske zupanije, koje su medjasile s Austrijom. Tuzni kralj Bela ostavi na to Austriju i ode u Hrvatsku, da se pripravi za dalji rat s Mongolima. Prolazeci Slovinskom zemljom sustavi se kralj Bela u Zagrebu, gdje ostade deset mjeseci, docim je zenu s djecom umah dalje poslao u Dalmaciju. Iz Zagreba pisa Bela papi (18. svibnja 1241.), moleci ga za pomoc. Fridriku II., njema6komu caru, koji je bas tada ratovao s papom, ponudi sebe i drzavu svoju za kletvenika (vazala), ako mu posalje pomoci. I u druge zemlje evropske, narocito u CeSku, Francuzku i Italiju po- §alje svoje poslanike; ali sve zalud. Jedini papa Gregorije IX., starac od osamdeset godina, smilova se kralju, te mu posalje §to je mogao, svoj blagoslov naime i pismo, kojim podijeli veliko opro§tenje grijeha, kao pri polazku u svetu zemlju, svima onima, koji bi pograbili oruzje na obranu kralj a Bele od Mongola. Deseci se u Zagrebu vijecao je kralj mnogo i s hrvatskom gospodom i velmozama, izmedju kojih su bili najznatniji ban Dionizije, zagrebackibiskup Stjepan, knez Hudina, Ivan Jaroslavljev od Okica grada, Abraham i Nikola zupani od Moravca, i drugi. U Zagrebu je dalje Bela sabirao novu vojsku i naredjivao, kako da se utvrde neki gradovi. Ovamo dade takodjer iz Stolnoga Biograda prenijeti moci ugarskoga kralja sv. Stjepana i sve kra- lj evske i crkvene dragocjenosti Zajedno s krunom, stoje sve poslije u Dalmaciju odpremio. U to nadodje zima. Dunav se smrzne nekako pred Bozi6, a na sam Bozic pre- djose Mongoli po ledu preko rijeke i provalise u zapadnu Ugarsku, koju su upravo strasno poharali. Malo ne sve gradove i poveca mjesta obratiSe u prah i pepeo. Kamo je stupila noga mongolska, prestala je rasti trava i nestalo je traga prijasnjemu zivotu. U prvi cas htjede kralj Bela, da se na novo ogleda s Mongolima, ali se predomisli, te ostavi ca i Slovinsku zemlju, i ode u juznu Hrvatsku, nadajuci se, da ce se tamo u primorskim gorama lakse cprijeti divljoj nemani. Za kraljem bjezao je silan narod iz Podravine i Posavine: muzko, zensko, bogato i ubogo. Sve se je nadalo, da ce se spasti u visokim gorama juzno-hrvatskima. Jedva §to je kralj s banom Dionizijem i drugim velmozama, a i s vojskom svojom odmakao od Zagreba, provalise Mongoli na vise mjesta u Slovinsku zemlju. Premda ih je varazdinski zupan sa svojim cetama sustavljao, ipak ih ne mogase suzbiti. Jedna velika 6eta razori grad BanoStor, sijelo slavne biskupije srijemske, a onda pohara sav iztocni kraj Slovinske zemlje. Tom prigodom propade i znameniti grad Orljava u pozezkoj zu- paniji. Druga velika rulja Mongola provali preko Drave u krizevaCku zupaniju, te se ondje sjedinl s ostalom vojskom, koja je doSla iz iz^ocne zemlje Slovinske. Sva sila mongolska navali sada na Cazmu (Cesmu), razori to veliko mjesto do temelja, a na to udari prema Zagrebu. Uz put pohara (^itavu zemlju i srusi sve gradove; jedini tvrdi Kalnik-grad obrani junacki Filip Bebek. I kraljevski grad Zagreb sa svojom stolnom crkvom prometnu se razvalinom. Posto je kan Batij poharao Slovinsku zemlju, podje na jug u Hrvatsku i Dalmaciju, jer je docuo, da se je onamo kralj Bela sklonio. A ba§ za kraljem bijase se pomamio, j^er misljase, da se ne ce tako dugo moci zvati gospodarom Ugarske i Hrvatske, dok mu kralj Bela ne dopane saka. PresavSi goru Gvozd (Veliku Kapelu) nije se gotovo nigdje sustavljao, vec je hrlio sa svojim coporima na jug, ne bi li gdje zatekao kralja Belu. Narod hrvatski bjezao je pred silom njego-