na njih i protjera ih preko vode. Zatim stavi na most straze i vrati se slavodobitno u tabor. Ali jos iste noci dovede Batij sedam bojnih strojeva i stade sipati kamenje na most. Ugarska straza bi protjerana, a na to jo§ pred zoru citava mongolska vojska predje preko rijeke, jedni po mostu, a drugi po vodi nize mosta. O osvitku drugoga dana opasase Mongoli u slici konjske podkove sav ugarski tabor. Nebrojene strjelice mongolske, sto su stale padati kao kisa i led na krscansku vojsku, Zajedno s vikom strazara, koji su od mosta bjezali, poremetiSe u tinji cas svaki red u ugarskoj vojsci. Zaludo su vojvode zapovijedale, nitko ih nije slusao. Cadori se upalise, a tuca mongolskih strjelica pokri 6itavo ugarsko taboriste. Jedini herceg Ko- loman, koji je s hrvatskom vojskom ostao pod oruzjem citavu noc, provali iz tabora, da suzbije neprijatelja; njemu se pridruzi nadbiskup Ugrin, i mestar Bozjaka, koji je vodio talijanske cete. Citav dan borio se je Koloman uz svoje poput lava, nadajuci se svedjer, da ce se ostala vojska osvijestiti i u pomoc mu priteci. Ali ga prevari nada, jer Ugri uzmicahu sve dalje, i kad dodjo.se do glavne ceste, stado§e hrpimice bjezati, ne slu§ajuci ni kralja ni svojih vojvoda, od kojih vecina pogibe ili u bitci ili na bijegu. Koloman i nadbiskup Ugrin, bivsi smrtno ranjeni i izgubivSi trecega druga, meStra* Bozjaka, koji je s iitavom cetom svojom na bojiStu poginuo, moradoSe takodjer na posljedku uzmaknuti. Ugarska vojska, sto je bjezala velikim drumom i prostranom ravnicom, razbita bi sasvim; trupla ubijenih kr^cana lezala su na prostoriji od drvlja i kamenja, a krv je pod njima tekla poput bujnog potoka. Do 56.000 junaka ugarskih i hrvatskih bijaSe pokrilo bojno polje. Herceg Koloman spase se srecno drugim putem u Pestu, a odanle ode kroz Simezku zupaniju u Slovinsku zemlju, gdje se nastani u Cazmi (Cesmi), da preboli zadobivene rane. Ali ih ne preboli, ved umre jo§ iste god. 1241., te bi sahranjen u cazmanskoj crkvi reda sv. Dominika, gdje mu postaviSe velidanstveni spomenik, koji su poslije razorili Mongoli.
Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/235
Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice