Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/234

Došlo je do problema prilikom ispravljanja ove stranice

vrh vunenu kitu. Njihovi konji, koje ja§e bez sedla, maleni su ali jaki, vikli naporu i gladu; premda nijesu podkovani, penju se i veru po pecinama kao divokoze, a i poslije trodnevnog napornog trka zadovoljavaju se s malo odmora i hrane. A ni Ijudi ne brinu se mnogo za svoju hranu, kao da zivu od same okrutnosti; ne jedu kruha, hrana im je meso, a pice konjsko mlijeko i krv. Sa sobom vuku velik broj zarobljenika, osobito oruzanih Kumana. Silom ih gone u bitku i ubijaju ih, cim vide, da slijepo ne srcu u boj. Mongoli sami ne idu rado u boj. Ako pak koji od njiii pogine, odmah ga poko- paju na onom mjestu, tako da mu se grob ne pozna iz vana. Gotovo nema rijeke> preko koje ne bi sa svim konjima preplivali. Preko velikih rijeka ipak se prevoze na svojih mjehovima ili camcima. Satori su im od kostrijeti ili od koze. Premda ih ima ogromna mnozina, ipak nema u njihovu taboru stropota niti halabuke, vec mukom mu6eci liodaju i mukom mu5e, kada se bore.«  Bijase proslo vec preko mjesec dana, sto su Mondoli prodrli u Ugarsku, a jos se ugarska vojska nije mogla skupiti ni pripraviti na osudnu bitku. U to vrijeme poharase Mongoli sjevero-iztocnu Ugarsku i citavi Erdelj, te se napokon, cuvsi da je kralj Bela posao s vojskom na njih, pocese skupljati sa svih strana na velikoj pustari Muhijskoj, koju presijeca rijeka Sajo ili Slana. Kako se je Bela sa svojom vojskom od 65.000 Ijudi polagano naprijed kretao, povukose se Mongoli za rijeku Sajo i utaboriSe se na lijevoj obali njezinoj, ceka- juci kraljevu vojsku. Mongolskomu taboru za le- djima bile su prostrane mocvare, a pred njim otvorena ravnica, gdje se je mongolskomu konja- nictvu nudjala najbolja prilika, da razvije svu svoju divlju silu. U to prispije i kralj Bela s bratom svojim Kolomanom, hercegom hrvatskim, koji je vodio hrvatsku vojsku. Ni kralj ni brat mu Ko- loman ne bijahu vicni ratu ni boju, pak smjestise svoje cete posve nespretno. Stisnuse ih naime u malen tabor, da su ih Mongoli mogli lako obko- liti, a k tomu ogradise tabor kolima i izprepletose kao gustom mrežom sav prostor svoga taborišta brojnim užetima, kojima su privezali čadore uz kolce. Kan Batij bijase se popeo na jedan humak i gledao, kako se Belina vojska redjala; i kad je vidio, kako je zlo smjestena, reče svojim ljudima: »Ne ce ovi uteci mojima rukama, jer su se stisli u jedan tor kao u ov6arnicu.« Pokraj slabe vjestine vojvoda bilo je i u samoj vojsci malo oduSevljenja za boj. Mnogi su plemici i velmoze upravo zudili, da kralj bude pobijedjen, misleci, da ce se tako pokoriti njegov gordi duh prema plemstvu. A bilo je i takih, koji su smatrali pobjedu nad divljim Mongolima za posve laku stvar, pak se rugali onima, koji su se bojali bitke.

Kralj bijase odredio, da svake noci jedna ceta od tisuc momaka cuva prelaz preko rijeke i mosta, §to je bio na rijeci Saju. No uza sav taj oprez ipak bi ugarsko-hrvatska vojska zate6ena, kad jedne veceri dohfli neki ruski prebjeg i javi kralju, da ce jo§ one noci Batij udariti na kraljev tabor. Na tu vijest sabra herceg Koloman svoje hrvatske Cete i sjedinivsi se s junackim nadbiskupom Ugrinom, podje oko ponoci do mosta, gdje zaista nagazi na neke mongolske copore, koji bijahu preSli; preko rijeke. Namah navali