uvijek bi dobro poznavali. A i strjelice njihove dobro su gadjale, te ih je rijedko obiCni evropski stit mogao da odbija. Nije pomagalo niti s mira se predati, jer su te nakaze bile gola nevjera. Tko bi im se dobre volje predao, lijepo bi ga danas i najprijaznije primili, pade mu koje sta lijepa i obecali, a sutra bi ga kao ludu izsmijali i zatim ga nemilo zaklali. Temudzina naslijedio sin Ogotaj ili Oktaj. On udari opet na Kitaj, te ga do kraja osvoji. Iza toga posalje sinovca svoga Batija (Batu-kana) s pol milijuna Ijudi na Evropu. Batij provali najprije u Rusku, te osvoji redom tamoSnje knezevine zajedno sa slavnim gradom Kijevom (1240.), koji su Rusi zvali majkom svih gradova svojih. Iz Ruske podje u Poljsku, opustosi ju i osvoji znameniti grad Krakov (1241.). Tu u Polj- skoj razdijeli ogromnu vojsku svoju u tri dijela: jedan dio poSalje na sjevernu Nje- ma6ku, drugi na Ce§ku, a sam udari s najvecim dijelom na Ugarsku. Jo§ uz put posalje svoje glasnike kralju Beli i pozove ga, neka mu dragovoljno preda sebe i svoju drzavu, ako hoce da se spase od gotove propasti. Cim je kralj Bela cuo, da se Mongoli njegovu vladanju primicu, namah uze raditi, kako bi ih juna^ki dodekao. Glasnici njegovi razidjose se po obima kraljevinama, pak noseci u rukama krvave maceve pozivahu narod na oruzje. Ali u Ugarskoj malo se tko odazva kraljevu pozivu. Mocni velikaSi, osilivSi i ponijevsi se za kralja Andrije, bijahu kivni na kralja Belu, sto je stezao njihove povlastice i netom stecene pravice, da bi tako opet okrijepio moc kraljevsku. Nezadovoljnici pocese sada govoriti, da su svi glasovi o dolazku Mongola puke bajke, a da su ih izmislili popovi, naroCito biskupi, kojima se ne ce poci u Rim na crkveni sabor, jer stoji mnogo novaca. Ali i seoski puk bijase zlovoljan na svoga kralja. Vrijedjalo ga, Sto je Bela nedavno udomio u Ugarskoj do 40.000 porodica Kumanskih, koje su pobjegle izpred sile mongolske, a upravo bijaSe ogor^en, kad je kralj u svem ugadjao tim doSljacima, koji su u raznim kraje- vima zemlje pocinjali najveca nasilja. Gotovo slavodobitno klicao je uvrijedjeni narod: »Neka kralju sada pomognu njegovi miljenici Kumani, koje je pozvao u Ugarsku protiv naroda ugarskih«.
Uz take prilike nije se kralj Bela mogao onako pripraviti, kako bi trebalo. U prvi cas bilo mu je moguce jedino to, da je poslao svoga palatina Dionizija s nesto vojske u klance karpatske, da brani Mongolima prelaz u Ugarsku. U isto vrijeme sazove ugarski sabor, gdje su velikasi i plemici pravu istinu doznali. Sve se zabrinu, te gotovo jednodusno bi prihvaceno, da se sav narod digne na oruzje. Ali ve<5 bijase prekasno. Jo§ za saborovanja doglasi Dionizije iz Karpata, da se ne ce moci odrzati kraj svih umjetnih obkopa i sumskih zasjeka, a malo dana zatim, 15. ozujka 1241. dohrli sam kao bez duse u Budim, te javi, kako je pred tri dana njegova vojska od Tatara razbijena i razprSena, i kako je eto sam jedva zivu glavu iznio. Jo§ isti dan doprli su pojedini Copori mongolski sve do PeSte, koji je tada bio njemadka naseobina, te su kralj i gospoda ugarska mogla iz Budima svojima o^ima gledati, kako gore sela i gradovi, zapaljeni od divljih Mongola. Spljetski arcidjakon Toma, koji je tada zivio i mnogo sam vidio, opisuje Mon- gole ovako: »Ti su Ijudi maleni, ali prsa su im iiroka. Spodoba njihova je grozna; go- lobrado lice i plosnato, nos tup, a male o6i razdaleko jedno od drugoga. Odijelo im je neprodirno, a sastavljeno je od sloiene koze te nalidi Ijuskama. Kacige su im od koze ili od zeljeza. Oruzje im je zavinuta sablja, tulac, luk i strjelica s oltricom od zeljeza ili kosti, koja je za detiri prsta duza od naSe. Na svoje crno-bijele zastave meću na
