Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/230

Gargan god. 1240. rat s Omisanima i Ka6icima. Sinovi naime kneza Malduca Ka6ica, po imenu Pribislav i Osor, kao i sinovac njegov Toljen, bijahu pogazili netom utanaceni mir, te osvojili otoke Brae i Hvar. Gargan udari najprije na grad (castrum) Omis; no po§to je bio dobro utvrdjen, ne mogase ga uzeti. Na to skupi Gargan mornaricu sa 1200 momaka i obori se na kneza Osora, koji se stolovao na Bracu. Nakon vi§e okr§aja bude knez Osor ranjen i zarobljen. Iza toga utanaSen bi mir. Omisani i Kacici mora- dose Spljecanima predati svojih §est velikih brodova i vise manjih, te se okaniti gusa- renja na moru. K tomu moradose obecati. da ce biti prijatelji Spljecanima i platiti 2000 dukata globe, ako bi opet gusarili ili uznemirivali strane brodove na moru. Kako se je herceg Koloman ponio za tih ratova, ne znamo; jedino je izvjestno, da je Spljet god. 1239. u velike cijenio :^preblagoga kralja slovinskoga Kolomana«. Herceg je jamacno u taj mah bio zabavljen drugim poslovima On daje 8. veljace 1240. zasluznomu magistru Dimitriji od porodice Aba posjed Nasice, oslobodivsi ga od svih danaka i duznosti »u kraljevstvu Slovinskom«. U isti mah daje on zajedno s banom Nikolom »gostima« (hospitibus) u Petrinji razne slobostine: da im nitko ne smije suditi osim njihova nacelnika (maior ville), kojega ce sami birati, da svatko smije svojim imetkom, razpolagati, ako nema djece, da ne moraju banu nista osim stana dati, ako bi se k njima svratio, da si mogu po voiji svecenika birati, i drugo. No jos je nesto snovao herceg Koloman. Kako je spljetska nadbiskupija u posljednje doba bila jako osiro- masila i spala, narocito odkad su se od nje odmetnule zadarska biskupija i druge bisku- pije mletacke Dalmacije, mislio je Koloman, potaknut valjda od zagrebackoga biskupa Stjepana, da bi dobro bilo, kad bi se spljetska nadbiskupija sjedinila sa zagreba5kom, pak da bi onda Zagreb postao metropoh^m 6itave Hrvatske i Dalmacije. Koloman posla u to ime svoga kancelara Petra u Rim k papi Gregoriju IX. Na to odgovori papa 6. lipnja 1240. po prilici ovako: »Kolomanu kralju i hercegu Slovinaca. Saznao sam od tvoga poslanika Petra, da je spljetska crkva uslijed navala mnogih zlotvora spala u toliku bijedu, da je nadbiskup spljetski gotov prosjak, pak se zato hoce zahvaliti, a nje- gova crkva neka se pridruzi zagrebackoj, osobito posto si ti spreman podijeliti zagre- backomu biskupu »hercegovinu slovinsku« (ducatum Slavonic), da se podigne spljetska crkva. No u tako zamasnom poslu mora se postupati zrelo, zato treba zatraziti za to privolu od kolockoga nadbiskupa Ugrina, zagrebackoga biskupa Stjepana, kao i od kaptola obiju biskupija. Istom poslije toga moci ce apostolska stolica nesto konacno odrediti«. No od svega ne bi ipak nista, jer su u to i Ugarskoj i Hrvatskoj zaprijetili M o n g o 1 i ili T a t a r i. U prostranoj Aziji zivljahu od davnih vremena na sjeveru kitajskoga carstva divlji Mongoli, podijeljeni u vise plemena. Bijahu goropadniji i krvolocniji od istih Avara (Obara). Za vladanja ugarsko-hrvatskoga kralja Andrije sjedini Temudzin sva mon- golska plemena u jednu ogromnu drzavu (1207.). Kad je naime jednom sabrao brojne Mon- gole na izvoru rijeke Amura, ustade neki stari zrec (poganski svecenik) i navijesti Mon- golima, da je njihov bog darovao. Temudzinu 6itavu zemlju, i da ce se on zato odsad zvati dzingis-kan, t. j. veliki gospodar. Na to povede veliki kan vojsku svoju na Kitaj i osvoji sjeverne cesti njegove, obori zatim drzavu turskih Kovarezmijaca (1218.) i dopre sve do medja Evrope. Poslije predje preko Kavkaza, provali u Evropu, te razbi Ruse u krvavoj bitci kod rijeke Kalke (1224.). Ruski knezovi bijahu digli na noge do sto tisuca Ijudi, ali ni s tom ogromnom vojskom ne mogo§e odoljeti mongolskoj sili. Jer mongolske vojske, ogromne kao njihove visoke gore, a nedosezne kao njihove pustare, brojile su do pol milijuna Ijudi i vi§e, 'a bile su kud i kamo okretnije, uvjezbanije i brze od ma koje vojske onoga vremena. Sto je bilo preci evropskomu vojniku za tri dana, to je Mongol ucinio na svom malom i mrSavom, ali uztrajnom konjicu 6esto puta u jednoj noci. Neprijatelje svoje znali bi brzinom preteci, a njihovu silu i polozaj