medju patarenskim bosanskim velmozama u Bosni. No vec god. 1237. napredovala je srecno krizarska vojska: herceg Koloman pobijedio bana Mateja Ninoslava, skucio Bosnu, pak iz nje provalio u Humsku zemlju, i tamo ubrao slavlje kao otac njegov Andrija pred detrdeset godina. Sad se je odlucno radilo, da se u Bosni iztrijebi pata- renska vjera. Papa imenova 1238. katoliCkim biskupom za Bosnu i Hum dominikovca Ponsu, a herceg Koloman dao za nj u zupi Vrhbosni u mjestu Brdu (Blazuju) podici stolnu crkvu sv. Petra s kaptolom. Podjedno je umnozio dohodke biskupu i kaptolu, odredio mu desetinu u Usori, Solima i Dolnjim krajima, i suvise mu darovao mjesto Djakovo u Vukovskoj zupaniji, koje postade za potonjih burnih vremena sijelom bo- sanskih biskupa. Napokon je god. 1239. kolodki nadbiskup podigao u Bosni na zgodnim mjestima vise tvrdjava, da budu >na obranu rimske vjere i crkve i za trijebljenje krivovjeraca«. Jedva §to je herceg Koloman skucio Bosnu i patarene, planuse borbe u Hrvatskoj i Dalmaciji. Grad Spljet podigao se na Poljicane, Omisane i Kacice, koji su bili i gusari i patareni, te su vi§e puta pristajali uz bosanske i humske nevjernike. Spljecanima se
Zborna (nekad stolna) crkva sv. Lovrinca u Trogiru.
pridruzio i grad Trogir, gdje je bio na^elnikom bribirski knez Stjepko od plemena Subic. Iza kracega ratovanja ugovori omiSki knez Stjepan i druzina [njegova mir sa Spljecanima: ako bi OmiSani pogazili mir, platit ce globu od 1000 perpera. Budi za to» sto su Spljecani sklopili mir na svoju ruku, budi s drugoga povoda, planu sada razmirica izmedju Spljeta i Trogira, te na(!:elnik trogirski knez Stjepko nanese mnogo stete pro- tivnicima. No u srpnju 1239. postade spljetskim naielnikom Garganus de Arsignis, te on opet izmiri svoj grad s Trogiranima. U izpravi o miru izriiito se spominje sedamnaest prijepornih točaka, o kojima se razpravljalo. Izmirivsi se s Trogirom nastavio je
