Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/228

Gospoda stadoSe se tuziti, da moraju sada predugo na kraljevskom dvoru o svom trosku boraviti i 6esto neobavivsi niSta kuci se povratiti; kancelarima spoCitavahu, da su samovoljni i pristrani, »da su oni kralji, jer drugoga kralja vise ne ima«. No kakva tek graja nastade, kadje Bela pregniio, da povrati kruni prostrana dobra i imanja, koja bijase lakomisljeni i razsipni otac njegov u nemar porazdao, ili su ih gospoda za prijasnjih meteza razgrabila! Vec na prvom saboru naredi kralj Bela, da se imadu sva suvi§na i neopravdana darovanja nekih njegovih predsastnika opozvati. U to ime ustanovi on gotovo za svaku zupaniju zasebne sudce, koji ce iztrazivati sve posjede, §to ih drze velikasi i plemici, pak ih onima oduzeti, koji ne bi mogU dokazati, da su ih stekli pravednim nacinom. Potraga protegla se i na crkvena dobra, naro^ito na imanja i posjede nedavno utemeljenih crkvenih redova, kao §to su bili Cistercani, Bozjaci (Templari), Ivanovci i drugi. Na to dade Bela imanja, za koja se je moglo ustanoviti, da su drzavna dobra i da se nijesu smjela razdati, oduzimati i duhovnicima i svjetovnjacima, prijateljima i neprijateljima. Ne da se ni pomisliti, kako su te konfiskacije uzrujale duhove, pak da su se obavljale i najpravednije. »To je bio ma6«, veli suvremeni povjesni^ar Rogerije, »koji je u srce ranio Ugre; jer mnogi, koji su prije bili bogati i mocni, te bili okruzeni neobuzdanom druzinom, mogli su se sada tek sami prehranjivati«. I papa je podigao svoj glas pro- glasivsi oduzimanje crkvi jednom darovanih imanja otimacinom i grijehom, te je zahti- jevao, da se sve opet crkvi povrati. AH Bela se ne dade smeksati. On izjavi, da ne ce crkvi oduzimati pravicno stecenih imanja; ali ina6e ne ce narocito stediti samostana, jer primaju prividno za dar kruni ugrab- Ijene posjede, samo da si ih nepoSteni vlastnici osiguraju. Jo§ ja6e rogoborila su svjetovna gospoda, od koje su mnogi spali na prosjacki §tap. Ali ne mogose kralju ni malo nauditi, jer je zivio u krasnoj slozi sa svojim bratom Kolomanom hercegom hrvatskim, koji je jednako postupao u svojoj hercegovini. U obce je herceg Koloman, koji je bio takodjer krunjeni kralj halicki (rex Ruthenorum), blagoslovno djelovao u svojoj drzavini. God. 1236. on po nalogu svoga brata i kralja oduzima Bozjacima nepravedno steCene posjede; papa ga radi toga opominje, ali on se izpriCava, da tako radi ne po svojoj namisH, nego po zapovijedi bratovoj. Godine 1237. ukida opet »suvi§na i nekoristna darovanja«, u6injena od predsastnika Andrije i Emerika svje- tovnim velika§ima, pri 6em ga vjerno pomaze ban Opoj. No zato se ipak ne krati i popraviti, ako je komu §to krivo ucinjeno. Upravo pravednost hercegova ugadjala je svima prijateljima mira. Koloman je medjutim u isto doba gorljivo radio, da izkorijeni Patarene u Bosni. Tu je od god. 1232. banovao Matej l^inoslav, privrzenik patarenske vjere. Koloman je proti njemu pomagao usorskoga kneza Sebislava i majku njegovu Anku, te je jos od god. 123 1-. vodio krifarski rat na bosanske krivovjerce. Godine 1236. pi§e papa Gregorije IX., da je katoli^ki knez Sebislav u Usori »kao hljan medju trnjems naime