B E L A III. (IV.)
1235.-1270.
Beli bijaše 29. godina, kad se je uzpeo na prijestolje. Premda je bio vec okrunjen za kralja i ponosio se kraljevskim naslovom, sazove ipak namah iza otceva pogreba sabor u Stolni Biograd, i dade se tamo drugi put svecano ovjen6ati. Pri toj je slavi bio nazo6an i brat njegov, hrvatski herceg Koloman, zatim prognani halicki knez Danilo Roma- novic. Prvi je nosio mac, a drugi je vodio konja, na kojem je kralj jasio. Beli bijase prva i poglavita zadaca, da podigne kraljevsku vlast, koja bijase za njegova otca duboko pala. Najprije ukloni lo§e savjetnike, koji su kralja Andriju na zlo napucivali; neke otjera, druge pobaca u tavnice, a najvecega zlotvora, palatina Dionizija oslijepi. Onda se obori na premocne velikase. Njemacki kroniSar Oto iz Freisingena pise, da su drzavni velikasi, dolazeci na kraljevski dvor, donosili sa sobom svoje stolice, pak sjedeci kralju iznosili svoje tegobe ili ga svjetovali. To si pravo prisvojiSe polagano i takovi, kojima nije pristojalo. »Da se dakle sku(!;e obijestni ba- runit, naredi kralj, da osim najviSih drzavnih dastnika i biskupa ne smije nitko u nazod;nosti kraljevoj sjediti, pak dade svima stolice spaliti. Ta na- redba povrijedi ponos velikasa. Jo§ glasnije i obdenitije tuzbe zaredase, kad je kralj obnovio ustanovu svoga djeda Bele II., da nitko, ma ni najviii plemici, ne smije naustice kralju svoju tuzbu ili molbu podnijeti i namah odluku traziti, nego da se moraju pismene molbenice kancelarima predavati, a onda na odluku čekati.
