Stranica:Vjekoslav Klaić Povjest Hrvata.djvu/225

poslove kraljevske i drzavne, mogu nas velikasi moliti, da namjestimo vrijednijega, a mi cemo njihovu molbu usliSati (3); svima, kojima smo ja ili moj sin nakon sedam- naeste godine moga vladanja (naime iza zlatne bulle od god. 1222.) bez suda oduzeli njihov imetak, moramo ga podpuno povratiti (5); onima, koji bi bili redovito osudjeni, smijemo njihova dobra zadrzati ili ih drugomu darovati, ali ne smijemo dozvoliti, da im se seliSta spale (35). Osim till pridanih tocaka promijenjena je zakljucna ustanova. Dok 31. toCka zlatne bulle daje i pojedinim plemicima i svima zajedno »pravo odpora i prigovora*, ako kralj ne bi vrsio ustanova zlatne bulle, to u izpravi od god 1231. nema ni spomena svemu tomu, nego se naprosto ovlaStuje nadbiskup ostrogonski, da kralja opominje i kazni crkvenim proklestvom, ako ne bi vrSio odredaba te izprave. No ni izprava od god 1231. nije mnogo vrijedila, poSto se kralj Andrija nje nije drzao. On postajase dnevice nesposobniji, ostavljajuci vladanje svojim Ijubimcima, pala- tinu Dioniziju i blagajniku Nikoli. Po njihovu naputku gazio je ne samo prava i po- vlastice svjetovnih velikasa, nego je stao dirati i u privilegija crkvena, tako da je na- pokon pobirao porez od duhovnib staleza i njihovih kmetova. Time ogorSi svecenstvo, pace razpali i papu Gregorija IX. Nadbiskup ostrogonski Robert pozove ga najprije, da postiva povlastice svecenstva, a kad to nije koristilo, udari u prosincu 1232. cSitavu Ugarsku interdiktom (kletvom). U buUi iztiCe nadbiskup Robert, da je to udinio, posto Andrija progoni i zatire uboge, vrijedja krscansku vjeru, globi i plijeni crkve, te od svecenstva pobira porez, S toga se progla§uje interdikt za citavu ostrogonsku i kolocku nadbiskupiju, zabranjuje se sluzba Bozja, zvonjenje zvona, i zatvaraju se crkve. Nadalje ne smiju se dijeliti svetotajstva; jedino se smiju krstiti djeca i umirucima dijeliti odrije- senje grijeha i posljednje pomazanje; no zato se mrtvi ne smiju pokapati po crkvenim obredima. Nadbiskup stedi i taj put kralja: on ga ne ce izobciti iz crkve, jer se nada, da ce se popraviti; no zato proklinje njegove lo§e savjetnike, koji su ga na zlo napu- civali. Naro6ito izobcuje iz crkve palatina Dionizija, jer je uz ino pozunskoga prepo§ta izcuSkao i inade ga pogrdio, a nije se zato pokajao, zatim jer stiti i podupire patarene i muhamedance. Interdikt u srednjem vijeku djelovao je silno: strah i trepet zavladao bi zemljom, koju bi kletva snaSla. Ljudi vjerovahu, da ih je Bog prokleo, da je nestalo Bozjega blagoslova, da su nebeska vrata zatvorena. I samoga Andrije kosnu se Ijuto udarac, koji stize njegovu drzavu, te se odludi izmiriti s papom i nadbiskupom. On je god. 1233. tri put slao sina Belu k nadbiskupu, da ukine interdikt; no taj privoli samo, da se obustavi za vrijeme od uzkrsa do Stjepanja (20. kolovoza). Ali u isto vrijeme posla k papi palatina Dionizija, rabskoga zupana Simuna i velikoga meStra Ivanovaca Rem- balda, da tuze nadbiskupa. Da bi Ugarsku primirio, poSlje na to papa Gregorije IX, prenestinskoga biskupa Jakova u Ugarsku, da posreduje mir. On sazove skupStinu u §umi Bereg, gdje izdade Andrija dne 20. kolovoza 1233. ovu izpravu: 1. U buduce ne ce Saracenima ni zidovima dozvoliti, da pobiru drzavne dohodke, ne ce im povjeravati financijalnih poslova, a ne ce ih ni uzimati za drzavne dinovnike, 2. Zidovi i Saraceni morat ce se luditi od kr§cana vanjskim obiljezjima; oni ne ce smjeti kupovati kr§canske robove, niti ih drzati kod sebe, 3. Palatin i drugi drzavni iinovnici pazit ce na zidove i Saracene, i pomagat ce biskupima proti njima. 4. Zenitbe izmedju krs(5ana s jedne, a Saracena ili iidova s druge strane nisu dozvoljene, 5. Crkvama ne smije se kratiti njihov deputat soli; Sto im se je dosad uzkratilo, mora se naknaditi.